Croatica Chemica Acta, Vol. 78 No. 3, 2005.
Original scientific paper
Visoke vrijednosti omjera vjerojatnosti ne moraju biti dostatne u procesu identifikacije žrtava rata s pomo}u analize DNA
Snježana Džijan
Dragan Primorac
Mladen Marcikić
Šimun Anđelinović
Davorka Sutlović
Sanja Dabelić
Gordan Lauc
Abstract
Zahvaljujući stalnom napretku u metodama izolacije i karakterizacije, analiza DNA razvila se u vrlo moćnu metodu forenzičke analize. Već niz godina analizu autosomnih STR regija primjenjuje se kao temeljnu metodu u procesu identifikacije žrtava rata u Hrvatskoj. Iako je analiza DNA vrlo učinkovita u pronalaženju mogućega identiteta ekshumiranih posmrtnih ostataka, ovakav pristup nosi i određeni rizik pogrešne identifikacije. Ovdje je opisan slučaj poklapanja posmrtnih ostataka sa sinom i suprugom nestale osobe u 13 STR lokusa. Iako su se isti posmrtni ostaci također poklapali i s majkom iste nestale osobe u 13 lokusa, dodatnim genetičkim ispitivanjima (Y kromosom i mitohondrijska DNA) nedvojbeno je isključena mogućnost da se radi o toj osobi. Omjer vjerojatnosti najbolji je pokazatelj značajnosti genetičkoga podudaranja skeletnih ostataka i rodbine nestalih osoba, no kad je to podudaranje pronađeno nasumičnim pretraživanjem baze podataka, značaj omjera vjerojatnosti nije tako jasan kao u jednostavnome utvrđivanju očinstva i potreban je velik oprez kako ne bi došlo do njegove pogrešne interpretacije. Radi smanjivanja rizika pogrešne identifikacije, osim na rezultate analize DNA, pri utvrđivanju identiteta velik značaj potrebno je dati i drugim tipovima dokaza (poput vremena, lokacije i uvjeta nestanka) te antropološkim i ostalim »klasičnim« forenzičkim dokazima, kao kontrolnome mehanizmu u procesu identifikacije predvođenom analizom DNA.
Keywords
Hrčak ID:
48
URI
Publication date:
15.9.2005.
Visits: 2.139 *