Social Psychiatry, Vol. 54 No. 2, 2026.
Meeting abstract
https://doi.org/10.24869/spsih.2026.149
Nikada ne bih rekao da je to ADHD
Krešimir Radić
; Service for Mental Health and Addiction Prevention, Teaching Institute of Public Health „Dr. Andrija Štampar“, Mirogojska 11, 10000 Zagreb, Croatia
*
Ivan Zečević
; Centre for Neuropsychology and Sleep Disorders, Vlaška ulica 64, 10000 Zagreb, Croatia
* Corresponding author.
Abstract
ADHD se još uvijek često pogrešno razumije
kao prolazni problem ponašanja u dječjoj dobi,
iako suvremena istraživanja pokazuju da je riječ
o neurorazvojnom poremećaju koji često perzistira
u odrasloj dobi i može znatno narušavati
obrazovno, radno, socijalno i zdravstveno funkcioniranje.
Osim toga, ti pacijenti često razvijaju
dodatne komorbiditete, uključujući poremećaje
ličnosti. Unatoč relativno visokoj prevalenciji
ADHD-a u odraslih, osobito u psihijatrijskim
populacijama često ostaje neprepoznat i neliječen.
Teškoće pažnje, nemir, impulzivnost, emocionalna
disregulacija, nesanica, rizična ponašanja
i izvršna disfunkcija nerijetko se pripisuju
drugim psihičkim poremećajima, osobinama
ličnosti ili komorbidnim stanjima. Cilj je ovoga
izlaganja prikazati kako neprepoznati ADHD
može djelovati kao tihi pokretač kroničnosti, funkcionalnog oštećenja i terapijske rezistencije
u psihijatrijskoj praksi, osobito u pacijenata
s ovisnostima, depresivnim smetnjama, kroničnom
nesanicom, traumatskim iskustvima i
emocionalnom disregulacijom. Prikazana su tri
klinička slučaja u kojima ADHD nije bio prepoznat
tijekom višegodišnjeg psihijatrijskog liječenja.
U prvom je slučaju pacijent s poremećajima
ovisnosti i rizičnim ponašanjem bio liječen
zbog ovisnosti i graničnog poremećaja ličnosti,
dok je tek naknadni probir putem detaljne neuropsihološke
procjene potvrdio ADHD iz premorbidne
razine. U drugom je slučaju dugotrajno
liječena depresivna simptomatologija kod
odrasle pacijentice djelomično bila povezana s
neprepoznatim nepažljivim ADHD-om. U trećem
slučaju kronična nesanica, nemir, teškoće
koncentracije i depresivnost u pacijenta s traumatskom
anamnezom prikrivale su perzistentni
ADHD s izraženom izvršnom disfunkcijom
koji traumatska simptomatologija dodatno pogoršava.
Prikazani slučajevi naglašavaju potrebu
za detaljnom neuropsihološkom procjenom
u kompleksnim kliničkim slikama i rezistentnim
stanjima. Ključna je procjena simptoma
prije 12. godine na osnovi heteroanamnestičkih
podataka vidljivih iz neuropsihološkog profila i
funkcionalnog oštećenja kroz životni tijek koji
afirmiraju i drugi. Pravodobno prepoznavanje
i liječenje ADHD-a može značajno poboljšati
funkcioniranje i unaprijediti ishode liječenja.
Keywords
ADHD; diferencijalna dijagnostika; neuropsihološka procjena; psihijatrija
Hrčak ID:
352267
URI
Publication date:
15.6.2026.
Visits: 0 *