Original scientific paper
https://doi.org/10.17234/RadoviZHP.57.09
Zazivanje Djevice Marije kao zaštitnice od Osmanlija: Zagovornici i protivnici u doba konfesionalizacije (Sažetak)
Marina Schumann
; University Centre for Protestant Theology Matthias Flacius Illyricus University of Zagreb
Abstract
Ovaj rad istražuje transformaciju marijanskog kulta u habsburškim pograničnim područjima u razdoblju konfesionalizacije, kada je pobožnost prema Blaženoj Djevici Mariji iz tradicionalnog elementa srednjovjekovne religioznosti prerasla u sofisticiran instrument konfesionalne konsolidacije i političke legitimacije. U područjima gdje su katoličkom stanovništvu istovremeno prijetila osmanska vojna osvajanja i protestantska vjerska konkurencija Djevica Marija stekla je status aktivne vojne zaštitnice čija je posrednička moć, osigurana štovanjem i molitvom, mogla osigurati i pobjede na ratištu i konfesionalnu lojalnost.
Katolički odgovor na osmansku prijetnju bitno se razlikovao od protestantskog. Dok su protestantski propovjednici Osmanlije tumačili kao „Božji bič“ izazvan katoličkim zabludama, osobito zazivanjem svetaca, koje su smatrali idolopoklonstvom, katolički su autori tvrdili upravo suprotno: protestantska hereza izazvala je Božji gnjev nad Europom, a spasenje treba tražiti u obnovi autentične pobožnosti, posebno u marijanskom kultu. Ključni vojni događaji – bitka kod Lepanta (1571), opsada Beča (1683), pobjeda kod Sente (1697) i Karlovački mir (1699) – tumačeni su kao dokazi da Marijino zagovaranje osigurava božansku naklonost.
Promidžba tog obnovljenog i intenziviranog marijanskog kulta, u kojoj su osobitu ulogu igrali isusovci, franjevci, biskupi i velikaški pokrovitelji poput obitelji Esterházy, sastojala se od širokog spektra sredstava: narative o čudima, zavjetne slike, hodočasnička središta, propovijedi i tiskanu nabožnu literaturu. Čudotvorna ikona Maria Pötsch, s dokumentiranim suzama i carskim prijenosom u Beč 1697. godine, primjer je kako su materijalni objekti mobilizirani za vjerske, političke i vojne ciljeve. Privatne zavjetne slike koje su naručivali oslobođeni zarobljenici poput slike Andreasa Greina iz Purbacha pokazuju kako su individualna iskustva oslobođenja jačala kolektivne narative o marijanskoj zaštiti. Mreža svetišta, marijanskih stupova i „turskih svijeća“ (Türkenkerzen) upisala je Marijinu prisutnost u krajolik, čineći katolički identitet vidljivim i opipljivim diljem spornih teritorija.
Rad pokazuje kako su se vjerska pobožnost i politička moć uzajamno poticale i osnaživale u razdoblju konfesionalizacije. Marijina transformacija iz pasivne zagovornice u aktivnu ratnicu rezultirala je iz presijecanja višestrukih interesa: iskrene duhovnosti, političkog računa, institucionalne strategije i nacionalnog entuzijazma. Veza između katoličkog identiteta i marijanske pobožnosti koja se formirala i intenzivirana tijekom ovog razdoblja dugoročno je oblikovala srednjoeuropsku religioznost.
Keywords
marijanska pobožnost; razdoblje konfesionalizacije; osmanska prijetnja; katoličko-protestantski sukob; nabožna literatura; Pál Eszterházy; bitka kod Lepanta; Bitka na Bijeloj Gori; opsada Beča; bitka kod Sente
Hrčak ID:
352374
URI
Publication date:
21.12.2025.
Visits: 0 *