Original scientific paper
VOJNA KRAJINA I REFORMSKI PROCESI U RANOM NOVOM VIJEKU, S POSEBNIM OSVRTOM NA PRIMORSKU KRAJINU I GRAD SENJ
ANNA MARIA GRUNFELDER
Abstract
Turska sila pred "vratima" habsburških zemalja bila je velika "pogonska snaga" za reformu državnopravnih institucija i tehničku modernizaciju, ne samo radi povećanja vladarove moći, nego i učinkovite obrane Carstva. Utjecaj turskih osvajanja na nastanak političko-državnih i financijskih instrumenata obrane Svetog Rimskog carstva Njemačke narodnosti i habsburških zemalja temeljito je istraživan. Međutim, utjecaj tih razvojnih procesa na Vojnu krajinu i na razvitak njezina obrambena sustava, zanemaren je, i to ne samo u standardnim djelima austrijskih povjesničara o Vojnoj krajini. Zato autorica istražuje kako su se razvojni procesi, koji su bili na djelu u unutrašnjosti habsburških zemalja, odražavali na Vojnu krajinu: Razvojni procesi, to su u prvome redu reforme usmjerene na bolje funkcioniranje institucija Carstva – uprave, prava, financijskog sustava i vojske, započeti su od cara Maksimilijana I., "Posljednjeg viteza" (1469.-1519.). Na njih se, po uvjerenju autorice, može primjenjivati pojam "modernizacija", u smislu "civilizacijske ekspanzije" (Alfred Heuss"). Autorica je ustanovila da su se Maksimilijanove reforme institucije Svetog
Rimskog carstva odražavale i na Vojnu krajinu. Rezultat je bio tješnje povezivanje toga prostora sa zemljama Unutrašnje Austrije. U Vojnu krajinu uveden je centralizirani sustav upravljanja, što je rezultiralo "otuđivanjem" Krajine od Banske Hrvatske i militarizacijom prostora, koje će pridonijeti oblikovanju zasebnog profila "Krajišnika". Međutim, autorica se zbog njoj dostupnih arhivskih izvora, u ovome tekstu, ograničila na začetke reformskih procesa, koji će početkom 17. stoljeća biti prekinuti zbog preusmjeravanja interesa habsburških vladara na Tridesetogodišnji rat. Nakon njegova završetka, prekinute reformske niti će se ponovno povezati, ali ne bez vidljivih tragova prijašnjih zastoja. (Nastavak reformi bit će tema zasebnog istraživanja). Otpor razvitku pružaju strukture u Vojnoj krajini, zatim činovnici koji se protive profesionalizaciji te sami krajišnici jer od rata žive. Protestantska reformacija i zahtjevi protestantskih staleža za vjerskom slobodom za sve protestante bili su instrument pritiska staleža na vladare. U samoj Krajini reformacija se nije afirmirala. Ondje su presnažno djelovale ideje o velikom "križarskom ratu" i oslobađanju "kršćanske raje" od turskog jarma. Pod znakom "borbe protiv neprijatelja kršćanstva" uskoci su vodili i svoj rat protiv mletačkih brodova i podanika. Njihovo obrazloženje bilo je utoliko uvjerljivije, što je Mletačka Republika, jedna od prvih "sekulariziranih" država Europe, radi svojih državnih interesa potajno sklopila savezništvo s "neprijateljem kršćanstva" i u Europi vodila "antiklerikalnu" politiku. Zbog svojeg protivljenja Rimskom papi Mletačka Republika je bila kažnjavana najtežom kanonskom kaznom, interdiktom, te zabranom vršenja katoličkih vjerskih obreda. No, velike oslobodilačke ideje više nisu imale pokretačke snage, tim više, što njezini promicatelji, zbog unutaraustrijskih sukoba između staleža i vladara, nisu mogli
računati na pomoć izvana. Ideja se izjalovila i zbog toga, što se svaki začetak "osloboditeljske akcije" pretvorio u pljačkaški pohod. To se odražavalo na skrb za krajišnike u Hrvatskoj i Slavonskoj Krajini. Autorica smatra da treba opovrgnuti rašireni topos da su krajišnici bili ostavljeni na milost i nemilost i da su žrtvovani radi sigurnosti unutaraustrijskih zemalja. Srpski povjesničar Gligor Stanojević je svoj stav o Senjskim uskocima gradio na tezi da su oni, kao i svi krajišnici prije i kasnije te "uskočke epopeje, morali uložiti svoje glave, svoje živote za obranu "tuđih interesa"i da je "uskočka borba", borba za samobitnost i njihovo ljudsko dostojanstvo"2. Naprotiv, izvori govore u prilog tvrdnji da su zemlje Unutrašnje Austrije snosile velik financijski, materijalni i ljudski teret. Pravu težinu tog tereta može se shvatiti tek kad se ima na umu da su financijsku i
materijalnu pomoć morali namaći gospoštije, tj. seljaci, te obrtnici i stanovnici gradova. Za svako izdvajanje za Krajinu habsburški vladari morali su se hrvati sa staležima, a oni, mahom protestanti, naplaćivali su svaki pristanak konfesionalnim ustupcima. I habsburški vladari poput svojih protivnika, protestantskih staleža unutaraustrijskih zemalja, borili su se ne samo za moć i prevlast nego i za opstanak i sigurnost. Pojam "dostojanstvo", kojim Gligor Stanojević ahistorijski okarakterizira Senjske uskoke, može se prevesti kao "temeljni preduvjeti ljudske egzistencije. U tom svijetlu, ciljevi Dvora i dvorskih savjetnika u dalekome Grazu bili su gotovo identični s onima primorskoga stanovništva. Te dvije strane ne nalaze se na suprotnim pozicijama, niti su krajišnici bili samo žrtveni janjci za tuđe potrebe: Krajišnici su branili Krajinu ne samo u tuđem interesu nego i radi sebe i svojih zajednica i obitelji.
Keywords
Vojna krajina; Primorska krajina; Senj; rani novi vijek
Hrčak ID:
57603
URI
Publication date:
19.12.2009.
Visits: 4.466 *