Izvorni znanstveni članak
Jezik Muke po Mateju u hrvatskoglagoljskim misalima
Marinka Šimić
Sažetak
Jezična analiza Muke po Mateju u temporalu šesnaest hrvatskoglagoljskih misala - četrnaest rukopisnih i dvaju tiskanih: Vat4 (Borg. illirico 4), Nov, Ber, Hrv, Roč, Lab1, New, Vat8 (Borg. illirico 8), Vb1, Vb2, Oxf1, Oxf2, Koph, Lab2, P i Senj - pokazala je znatne jezične razlike među istraženim kodeksima premda je temporal najstariji i najstandardniji dio misala.
Detaljna jezična rašlamba učinjena je na fonološkoj, morfološkoj, sintaktičkoj i leksičkoj razini, a primijenjena je statistička metoda s rezultatima koji su u postocima iskazani u tablicama. Prema znakovima za pisanje poluglasa pokazalo se da je poluglas mogao imati glasovnu vrijednost samo u dvama misalima: u Vat4 i Oxf1. Za razliku od poluglasa, jat nije bio samo grafem nego je u većini misala imao glasovnu vrijednost. U njegovu su pisanju zamijećene dvije tendecije: 1. U svim je misalima značajniji utjecaj ekavizama nego ikavizama, pa i u Vat4 (koji najbolje čuva ê, odnosno staroslavensku jezičnu normu), 2. Misali koji znakove za poluglas bilježe samo formalno također fromalno bilježe i znak "jat". Što se tiče morfologije može se zaključiti da se u svim misalskim tekstovima Muke očuvala morfološka slika starija od stanja u fonologiji. Među pojedinim kodeksima ne zapažaju se velike razlike, odnosno svi misali podjednako čuvaju starije oblike, a inovacije se uvode, samo ponegdje, u mlađim kodeksima, primjerice kod zamjenica u Hrv, New i Senj. U glagolskim je oblicima od arhaičnih jezičnih obilježja u tekstovima Muke po Mateju potrebno istaknuti očuvanost asigmatskog aorista, participa prezenta pasivnog i sklanjanje participa prezenta aktivnog.
Nadalje se na temelju jezičnih istraživanja pokušalo odgovoriti na pitanje u kakvu su međusobnom odnosu proučavani misali i najstariji vatikanski Borg. illir. 4, te kakav je odnos među pojedinim misalima. Analiza pokazuje da se od najstarijega teksta najviše razlikuje New misal. U leksičkom se inventaru, međutim, kao i u fonologiji (suglasnička skupina žd), od najstarijeg misala još znatnije razlikuje Hrv misal.
S temelja proučavanja Muke po Mateju provjerena je i poznata podjela hrvatskoglagoljskih liturgijskih kodeksa na sjevernu i južnu skupinu. Rezultati jezične analize govore u prilog toj podjeli, pa se u sjevernu skupinu mogu svrstati: Vat4, Lab2, Koph, Roč i Lab, negdje u sredini nalaze se Oxf1, Ber, Oxf2, Vb2, Vat8, Vb1, Nov i P, dok se u južnu skupinu svrstavaju Senj, New i Hrv misal.
Provedena istraživanja govore da su u formiranju jezika hrvatskoglagoljskih kodeksa sudjelovali mnogi čimbenici: tradiranost predloška, autorovo obrazovanje i odnos prema jeziku, odnosno normi, mjesto postanka kodeksa i dr.
Na kraju radnje opisani su svi misali koje je autorica jezično istražila, i to s obzirom na najmarkantnije jezične crte: vokalizaciju poluglasa, jat, konsonantsku skupinu žd, upitno-odnosnu i relativno-upitnu zamjenicu, imperativ, imperfekt, sintaktičke i leksičke karakteristike.
U radnji se objavljuje i tekst Muke po Mateju iz vatikanskog misala Borg. illir. 4 u latiničnoj transliteraciji.
Ključne riječi
Hrčak ID:
15045
URI
Datum izdavanja:
30.9.2000.
Posjeta: 3.064 *