Izvorni znanstveni članak
Retorika izložbene postave: kustoska praksa kao povijest umjetnosti u postkomunističkoj Europi
Cristian Nae
Sažetak
Ideološki aspekti pisanja povijesti umjetnosti višestruko su isticani kao dijelovi retoričke konstrukcije. Međutim, manje su se naglašavale sličnosti i razlike između kustoske prakse i pisanja povijesti umjetnosti. Kustos se u posljednje vrijeme javlja kao nadomjestak za nedovoljno razvijeno izučavanje regionalne povijesti umjetnosti, osobito u slučaju umjetnosti iz nekadašnje Srednje i Istočne Europe. U ovom tekstu analizira se pomak u novijim kustoskim praksama a u svezi s umjetnošću nastalom u Srednjoj i Istočnoj Europi nakon 1945. godine, koja se promatra kao neki oblik revizionizma u povijesti umjetnosti, budući da stvara specifične političke i vremenske imaginarije. Naglašavajući logiku vizualnog izlaganja kao aparata znanja/moći i postupke arhiviranja, kontekstualiziranja i pripovijedanja, govorimo o načinu na koji estetsko iskustvo i vizualna retorika konstruiraju ideju povijesnosti. Preispitujemo također i način na koji je politika regionalnog identiteta ukorijenjena u politici vremena, odnosno način na koji se vremenitost izražava kroz različite strategije oprostorenja.
Ključne riječi
povijesni revizionizam; arhiv; neoavangarde; kustoska istraživanja; vizualna istraživanja; povijest izložaba
Hrčak ID:
185614
URI
Datum izdavanja:
1.12.2013.
Posjeta: 1.230 *