Izvorni znanstveni članak

https://doi.org/10.32004/k.54.3-4.3

BUZETSKI DIJALEKT I KAJKAVŠTINA

Mijo Lončarić ; Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb, Hrvatska (do umirovlj.)

Sažetak

Buzetski je dijalekt jedan je od šest čakavskih dijalekata, kako uzimamo od Brozovićeve klasifikacije čakavskoga narječja 1970. Danas se upotrebljavaju i nazivi gornjomiranski (Pliško) te buzetsko-gornjomiranski dijalekt. Dobro je istražen i poznat.
Uvodno se osvrćem na povijest istraživanja, kada se i zašto govorilo o buzetskoj kajkavštini (Aleksandar Belić, Mieczysław Małecki,. Fran Ramovš i Tine Logar, Josip Ribarić, Mate Hraste, Pavle Ivić, Dalibor Brozović, Božidar Finka, Petar Šimunović, Silvana Vranić i dr.).
Prvi je termin 'buzetski dijalekt' u značenju u kojem se i u suvremenoj literaturi percipira upotrijebio Dalibor Brozović (1970.). Ranije su buzetski govori tretirani kao spoj čakavskoga narječja i slovenskoga jezika, kajkavskoga i čakavskoga narječja ili kao dio ekavskoga čakavskoga dijalekta.
Razlikuju se dva poddijalekta, sjevernoistočni većinski i jugozapadni manjinski. Na sjeveru je veći utjecaj slovenskoga jezika, više je slovenskih značajki, a na jugu je više čakavskih karakteristika.
U glavnom dijelu priloga analiziraju se osobine posebno u odnosu na kajkavsko narječje.

Ključne riječi

buzetsko-gornjomiranski dijalekt, čakavsko narječje; kajkavsko narječje; slovenski jezik; buzetska kajkavština; ekavski čakavski dijalekt; povijest istraživanja; sjevernoistočni ǁ jugozapadni poddijalekt

Hrčak ID:

273772

URI

https://hrcak.srce.hr/273772

Datum izdavanja:

20.12.2021.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 1.836 *