Pregledni rad
Podrijetlo i razvoj liturgije časova u ranoj Crkvi do kraja IV. stoljeća
Ivan Rako
; Univerzitet u Sarajevu - Katolički bogoslovni fakultet, Sarajevo, Bosna i Hercegovina
Sažetak
S obzirom na činjenicu da u hrvatskom jeziku postoji oskudna literatura o liturgiji časova, ovaj se članak bavi tradicionalnim oblikom molitve liturgije časova rane Crkve i doprinosi u popunjavanju tih praznina. Posebna se pažnja posvećuje tradiciji liturgije časova do 4. stoljeća i istodobnom formiranju kršćanskih zajednica. Nakon raščlambe različitih, ali po sadržaju identičnih pojmova koji se koriste za ovaj oblik molitve, potrebno je istražiti njihovu povijesnu genezu. U tu svrhu daje se osvrt na prvu Crkvu koja se formira u kulturološkom krugu židovstva. Već je u židovstvu dio propriuma bio posvećivanje dana molitvom, posebno dva glavna stožera dana, odnosno jutra i večeri. Stoga ne čudi da su prvi kršćani, koji su izrasli iz židovstva, usvojili taj običaj, pa čak i proširili broj molitvenih susreta i profilirali molitve. Izvori ranokršćanskih djela, u odnosu na kršćansku praksu molitve, jasan su pokazatelj. Mogu se izdvojiti dva glavna tipa liturgije časova, odnosno monaški i katedralni tip. Nakon prikaza oba osnovna tipa i njihova stavljanja u sjedište u životu kršćanske zajednice, prikaz liturgije časova temelji se na istaknutom i detaljnom primjeru liturgije časova u Jeruzalemu kako izvještava hodočasnica Egerija. To izvješće sadržava detaljan opis liturgije nedjeljom i radnim danom, kao i izvjesno i vjerojatno kombiniranje elemenata spomenutih dvaju osnovnih tipova, tj. monaškog i katedralnog.
Ključne riječi
Liturgija časova; ranokršćanski izvori; katedralni i monaški oficij; liturgija časova u Jeruzalemu; hodočasnica Egerija
Hrčak ID:
280307
URI
Datum izdavanja:
13.7.2022.
Posjeta: 1.070 *