Izvorni znanstveni članak
https://doi.org/10.21857/ydkx2cvzg9
PRIMJERI EVALUACIJSKIH IZRAZA U JAGIĆEVOJ HISTORIJI KNJIŽEVNOSTI STAROGA DOBA
Gordana Čupković
orcid.org/0000-0001-8591-6357
Sažetak
Jagićeva Historija književnosti naroda hrvatskoga i srbskoga (knjiga prva: staro
doba) iz 1867. imala je zamjetnu recepciju i vrednovanje kod povjesničara književnosti
(Hercigonja 1975., Kolumbić 1986., Damjanović 2006.) pri čemu je posebno
istaknuta Jagićeva težnja da književnom djelu pristupa sa širega kulturološkoga aspekta.
Manje je zapažanja o Jagićevu stilu pisanja; o stilu njegovih raspravi posredno
možemo svjedočiti iz bilješki o britkim filološkim kritikama pisanim njemačkim
i hrvatskim (Katičić 2007. i Kapetanović 2007.). U radu se s aspekta funkcionalne
lingvistike raščlanjuje uporaba evaluacijskih izraza, odnosno kulturološki
obilježenih leksema u funkciji iskazivanja negativnoga stava prema pojedincima
i skupinama u Jagićevoj Historiji književnosti. Pomnim čitanjem vrši se selekcija
primjera pogrdnica, kao leksema s deskriptivnim sadržajem koji imaju funkciju pejorativnoga
obilježavanja pojedinaca ili skupina s obzirom na rodna, etnička i druga
kolektivna i stereotipna obilježja (primjerice: divlji, barbarski, bablje), i ekspresiva,
kao iskaza obilježenih emocionalnim stavom govornika, a koji ne podliježu provjeri
istinitosti (primjerice vajmeh) ili koji su kontekstualno uvjetovani (zamjenički relativizator
neki), i to posebno u Jagićevu tekstu, a posebno u tekstovima koje prevodi
i prepričava. Zastupljenost i sintagmatske sveze odabranih pojavnica istraženi su
pretraživanjem digitalizirane knjige. Prikupljeni podatci pridonose osvjetljivanju
diskursa povjesničara
Ključne riječi
srednjovjekovna književnost; analiza diskursa; emocije; stav; povijest hrvatskoga jezika.
Hrčak ID:
329463
URI
Datum izdavanja:
31.12.2024.
Posjeta: 523 *