Pregledni rad
https://doi.org/10.52685/pihfb.51.2(102).9
Pascalova filozofija Isusa Krista
Hrvoje Relja
; Filozofski fakultet u Splitu, Split, Hrvatska
Istok Đorđević
; Filozofski fakultet u Splitu, Split, Hrvatska
Sažetak
Blaise Pascal (1623. – 1662.), proslavljeni matematičar, fizičar, izumitelj i jedan od najvećih genijalaca 17. st., doživljava duhovno obraćenje u vjeri prema Isusu Kristu u noći 23. studenoga 1654. godine. Taj događaj ključna je prekretnica u njegovu životu, Pascal izlazi iz svijeta znanosti i posljednjih sedam godina posvećuje se nauku Isusa Krista. U tome razdoblju nastaju fragmenti koji su naknadno posloženi i izdani pod imenom Misli. Riječ je o Pascalovoj filozofskoj kršćanskoj apologiji kojom se do svojeg posljednjeg daha bori za vjeru u Krista. U radu se iznosi apologetski filozofski izričaj Pascalovih Misli, odnosno njegova filozofija Isusa Krista. Temeljno se upoznajemo s Pascalovim antropološkim poimanjem, on izvodi dva duha u spoznaji čovjeka, jedan je geometrijski, a drugi tankoćutni. Koristeći se svim ljudskim kapacitetima u objedinjenosti tih dvaju duhova, Pascal vidi puninu čovjekove spoznaje, u kojoj leži doseg ljudske mudrosti koja omogućuje čovjeku izgraditi razumna svjetonazorska uvjerenja. Zatim se ukazuje na veličinu i bijedu kao na stanja u čovjeka koja Pascalu služe da bi objasnio puni smisao ljudske naravi koja u sebi nosi prvotni grijeh, no i težnju za ostvarenje istinskog blaženstva. Potom se iznosi Pascalova filozofija o Bogu koja prvo ukazuje na to da živi Bog vjere ne negira Boga filozofa, već ga uključuje i nadilazi. Služeći se distinkcijom između tih dvaju stajališta, Pascal jasno ukazuje na nedostatke onih filozofskih pogleda koji Bogu daju samo značaj filozofskog počela.
Zatim slijedi Pascalovo objašnjenje da je iz Božjeg pravednog odnosa prema čovjeku, u kojem Bog gleda čovjekovu nutrinu srca po kojoj prosuđuje, nužno da Bog bude istovremeno skriven i otkriven. Potom donosimo Pascalovu »okladu« koja upućuje na racionalnost kršćanske vjere, no također prodire do same srži čovjekove egzistencije koja, potaknuta okladom, zahtijeva osobno stajalište pred pitanjem živog Boga. Konačno, zaključuje se dokazima Isusa Krista, Pascal se poziva na proročanstva koja su ispunjena u Isusu Kristu, čudesa koja je Krist učinio i na svjedočanstvo apostola na kojima je utemeljena Crkva. Samo nauk Crkve koja je živo Kristovo otajstvo može svakog čovjeka usmjeriti na put koji ispunja svrhu i smisao ljudskog života. Pascal utvrđuje da samo kršćanstvo zadovoljava ljudsku znatiželju uma i čežnju srca u iskrenoj potrazi za Bogom.
Ključne riječi
Blaise Pascal; filozofija Isusa Krista; apologija kršćanstva
Hrčak ID:
340985
URI
Datum izdavanja:
15.12.2025.
Posjeta: 576 *