Izvorni znanstveni članak
Kazalište isprazni Davora Mojaša, u roman stavljeno
Lada Čale Feldman
Sažetak
Prilog se tiče prožimanja proze, poezije i kazališta u opusu dubrovačkog novinara,
pisca i redatelja Davora Mojaša, voditelja Studentskog teatra Lero i autora nekoliko žanrovski hibridnih književnih djela, u kojima se ili propituje granica između dokumenta i fikcije ili međusobno omjeravaju mediji pisane riječi i kazališnog uprizorenja. U nizu međusobno po tome srodnih autorovih književnih istupa svojim se srazom naizgled nesukladnih izričaja, žanrova i ontologija ipak izdvaja naslov Kazalište Isprazni (2005), jedan od rijetkih hrvatskih primjera, uvjetno rečeno, romaneskne tematizacije kazališnog fenomena, koliko god kazalište tu namjerice figuriralo u svojstvu isprazne tlapnje. Oslonjen s jedne strane na autentični povijesni trag o Akademiji Ispraznijeh - koja je, kao sljedbenica srodnih talijanskih udruženja, djelovala u Dubrovniku od kraja 17. do prvih desetljeća 18. stoljeća, te od koje autor posuđuje ključnu atribuciju svojega izmišljenog kazališta – »roman« međutim pod tom povijesnom krinkom krijumčari i aluzije na suvremene Lerove predstave, »isprazne« u svojoj upornoj ambiciji da Dubrovniku – mitskom Gradu-teatru - povrate sjaj njegove višestoljetne civilizacije i tako ostvare poetiku patine koja je u podlozi niza snovitih, neizvedivih projekata kojih opisi tvore fragmentarno tkivo »romana«. Članak to uporno poricanje opstojnosti kazališta o kojemu je u romanu riječ tumači u svjetlu psihoanalitičke teorije o »negativnoj halucinaciji« (Green), dok topose vezane za dubrovačku prošlost uklapa u tradiciju zapadnoeuropske opsesije »zastarjelim predmetima« (Orlando), ističući kako je riječ o estetici koja se, svjesna vlastite posvemašnje suvišnosti, izričito opire modernoj funkcionalnosti.
Ključne riječi
kazališni roman; suvremena hrvatska književnost; Davor Mojaš; Kazalište isprazni; mit o Gradu-teatru; negativna halucinacija; zastarjeli predmeti
Hrčak ID:
347162
URI
Datum izdavanja:
6.5.2026.
Posjeta: 0 *