Izvorni znanstveni članak

Nadrealizam i »sanoborske« Balade Petrice Kerempuha

Marina Protrka Štimec

Sažetak

Krležin ikonoklazam u odnosu na povijesne i političke, posebno nacionalne mitove
najčešće se prepoznaje kao osnovni učinak i obilježje njegove književnosti. U Baladama
Petrice Kerempuha (1936.) taj se učinak dodatno potencira izborom glasa skitnice, pustolova i obješenjaka Petrice Kerempuha. Taj ojlenšpigelovski junak europske književnosti manifestira dionizijsku transformativnu snagu života koji odolijeva svim povijesno kontingentnim hegemonijskim odnosima. U kritičkoj je recepciji Balada prepoznat politički potencijal koji nosi taj lik i referentna rableovska, brojgelovska groteska iz koje izrasta. Dio autora (npr. Malić, Wierzbicky), međutim, Balade postavlja u kontekst avangardne transformacije umjetničkog izraza, naročito nadrealizma, ekspresionizma i književnog rada B. Brechta. U tom se kontekstu, imajući na umu implikacije nedavne rasprave o avangardi, ovaj se rad usmjerava na politički i društveni učinak Balada koji nastaje prije svega kao posljedica primarno formalnih obilježja teksta, a tek nakon toga i sadržajnog ili tematskog prorađivanja. Nadrealni spojevi, somnambulne vizije te temeljna redukcija jezičnih sredstava, primjerice u pjesmama Sanoborci i Krava na orehu, usmjeravaju tekst prema temeljima jezičnog izraza, pri čemu se njihova političnost iskazuje kroz napor da se izrazi mogućnost jezika, odnosno, kako ističe Badiou, sam jezik kao ono što je komunalno, »dano svima, bez iznimke«.

Ključne riječi

Miroslav Krleža; Balade Petrice Kerempuha; nadrealizam; avangarda; politika književnosti

Hrčak ID:

347193

URI

https://hrcak.srce.hr/347193

Datum izdavanja:

6.5.2026.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 0 *