Formalizam – ponovno učitavanje

Imbrišević, Miroslav

doi:10.21464/fi46102

Filozofska istraživanja, Vol. 46 No. 1, 2026.

Izvorni znanstveni članak

https://doi.org/10.21464/fi46102

Formalizam – ponovno učitavanje

Miroslav Imbrišević ; Open University, Engleska

Puni tekst: hrvatski pdf 354 Kb

str. 23-38

preuzimanja: 0

citiraj

APA 6th Edition

Imbrišević, M. (2026). Formalizam – ponovno učitavanje. Filozofska istraživanja, 46 (1), 23-38. https://doi.org/10.21464/fi46102

MLA 8th Edition

Imbrišević, Miroslav. "Formalizam – ponovno učitavanje." Filozofska istraživanja, vol. 46, br. 1, 2026, str. 23-38. https://doi.org/10.21464/fi46102. Citirano 29.09.2026.

Chicago 17th Edition

Imbrišević, Miroslav. "Formalizam – ponovno učitavanje." Filozofska istraživanja 46, br. 1 (2026): 23-38. https://doi.org/10.21464/fi46102

Harvard

Imbrišević, M. (2026). 'Formalizam – ponovno učitavanje', Filozofska istraživanja, 46(1), str. 23-38. https://doi.org/10.21464/fi46102

Vancouver

Imbrišević M. Formalizam – ponovno učitavanje. Filozofska istraživanja [Internet]. 2026 [pristupljeno 29.09.2026.];46(1):23-38. https://doi.org/10.21464/fi46102

IEEE

M. Imbrišević, "Formalizam – ponovno učitavanje", Filozofska istraživanja, vol.46, br. 1, str. 23-38, 2026. [Online]. https://doi.org/10.21464/fi46102

Sažetak

U radu se kritički preispituje formalizam u filozofiji sporta, teorija koja je dugo bila izložena napadima i često prikazivana kao karikatura – kao puko i slijepo slijeđenje pravila. Autor brani formalizam od uobičajenih prigovora, osobito onih koje je iznio Fred D'Agostino, pokazujući da formalizam raspolaže normativnim resursima za rješavanje složenih pitanja poput sportskog ponašanja, strateških prekršaja i etosa igre. Središnja teza rada jest da formalizam ne treba shvaćati kao empirijski opis sporta, već prvenstveno kao normativni ideal vođen načelom pravičnosti. Autor uvodi pojam meta-pravila ili transcendentalnih pravila (sličnih Kelsenovim Grundnorm) kao temelj igara i iz kojih se mogu izvesti sva druga pravila. Raspravljajući o tezi logičke inkompatibilnosti, strateškim prekršajima i konvencijama, autor pokazuje da formalizam nije platonizam, već aristotelizam: kada pravila ne uspijevaju osigurati pravičnost, primjenjuje se načelo pravičnosti (epieikeia). Zaključuje da formalizam može odgovoriti na izazove teških slučajeva i sportskog ponašanja te da ga ne vodi slijepo slijeđenje pravila, već ideja poštenog natjecanja. Rad se stoga zalaže za ponovno učitano – osvježeno i obnovljeno – razumijevanje formalizma koje nadilazi uobičajene kritike.