Socijalna psihijatrija, Vol. 54 No. 2, 2026.
Sažetak sa skupa
https://doi.org/10.24869/spsih.2026.294
Fenomenologija percepcije realiteta
Sara Belčić
; Klinika za psihijatriju Sveti Ivan, Jankomir 11, 10000 Zagreb, Hrvatska
*
Tin Matoš
; Klinika za psihijatriju Sveti Ivan, Jankomir 11, 10000 Zagreb, Hrvatska
Daniela Šago
; Klinika za psihijatriju Sveti Ivan, Jankomir 11, 10000 Zagreb, Hrvatska; Fakultet za dentalnu medicinu i zdravstvo, Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, 31000 Osijek, Crkvena 21, Hrvatska
Igor Filipčić
; Klinika za psihijatriju Sveti Ivan, Jankomir 11, 10000 Zagreb, Hrvatska; Fakultet za dentalnu medicinu i zdravstvo, Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, 31000 Osijek, Crkvena 21, Hrvatska; Medicinski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Šalata 3, 10000 Zagreb, Hrvatska; Zdravstveno veleučilište Zagreb, Mlinarska cesta 38, 10000 Zagreb, Hrvatska
Majda Grah
; Klinika za psihijatriju Sveti Ivan, Jankomir 11, 10000 Zagreb, Hrvatska; Fakultet za dentalnu medicinu i zdravstvo, Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, 31000 Osijek, Crkvena 21, Hrvatska
* Dopisni autor.
Sažetak
Prikazat će se slučaj pacijenta čije se iskustvo
svijeta promijenilo zbog zaokupljenosti determinizmom.
Udaljavajući se od naučenih klasifikacija,
primjećuje se da neke osobe s psihotičnim
iskustvima opisuju neobične percepcije,
snove i ideje koje nastaju kao dio kreativnih ili
filozofskih procesa, ponekad pojačanih uporabom
psihoaktivnih tvari. Dvadesetpetogodišnji
muškarac javio se zbog intenzivne anksioznosti,
depresivnog raspoloženja i u uvjerenju da
su sva ponašanja unaprijed određena. Njegov
pogled na svijet bio je posebno izmijenjen u
doživljaju komunikacije s drugim ljudima, koja
mu se činila robotiziranom. Izražavao je osjećaj
da više nije sposoban funkcionirati na istoj razini
kao i prije. Prisjećajući se ranijih razdoblja
adolescencije, navodio je da je imao osjećaj da
ga drugi promatraju, da se bojao tuđih mišljenja te da je istodobno imao osjećaj pripadnosti određenim skupinama, ali i izdvojenosti iz
njih. Govorio je da je tada bio sretan, duhovit
i ekstrovertiran, ali da „odnedavno više nema
smisla za humor i nije zanimljiv“. Osam godina
redovito je konzumirao kanabis, koji ga je
smirivao i omogućivao mu da se „udubi u teme
iz filozofije i psihologije“. Nakon kratkog razdoblja
apstinencije i ponovne uporabe kanabisa,
imao je osjećaj kao da se njegov svjetonazor
temeljen na determinizmu učvrstio do te mjere
da je razvio tešku anksioznost, potom i depresiju.
Susrećemo ga u okviru Dnevne bolnice
nakon kratkotrajnog bolničkog liječenja. Tijekom
terapije djeluje nemotivirano, anksiozno i
povučeno u grupnim psihoterapijskim seansama.
Istražuje znanstvena i filozofska stajališta
o determinizmu, o kojima opširno raspravlja s
chatbotom, te traži terapeuta upoznatog s tom
temom koji bi mu mogao pružiti utjehu i pomoći
u teškoćama koje teško verbalizira. Pacijentovi
simptomi mogu se promatrati kroz prizmu
fenomenologije opsesije na granici sumanutosti,
pri čemu osjeća strah i gubitak smisla zbog
spoznaje da nema kontrolu nad vlastitim životom.
U razgovorima dolazimo do hipoteze da je
doživio razočaranje i svojevrsno razotkrivanje
stvarnosti kroz prizmu determinizma te da bi
terapija trebala biti usmjerena na ponovno uspostavljanje
određenih iluzija (odnosno ponovno
pronalaženje smisla kroz interese i odnose),
što bi mu moglo omogućiti bolje socijalno funkcioniranje.
Ključne riječi
determinizam; psihoaktivne tvari; fenomenologija
Hrčak ID:
352991
URI
Datum izdavanja:
15.6.2026.
Posjeta: 0 *