Sažetak sa skupa

https://doi.org/10.24869/spsih.2026.344

Obilježja govornih pauza u autobiografskom narativu i opisu slike kod osoba sa shizofrenijom: pilot-studija

Nika Sutara ; Klinika za psihijatriju Vrapče, Zagreb, Hrvatska *
Ante Periša ; Klinika za psihijatriju Vrapče, Zagreb, Hrvatska; Medicinski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska
Marko Liker ; Odsjek za fonetiku, Filozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska
Martina Sekulić Sović ; Odsjek za lingvistiku, Filozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska
Aleksandar Savić ; Klinika za psihijatriju Vrapče, Zagreb, Hrvatska; Medicinski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska

* Dopisni autor.

Sažetak

Uvod: Govorne pauze odražavaju različite procese
uključene u planiranje i organizaciju govorne
produkcije te su kod osoba sa shizofrenijom
povezane s formalnim poremećajem mišljenja
i negativnim simptomima bolesti. Budući da
različiti govorni zadaci aktiviraju različite kognitivne
procese i mogu rezultirati različitim
obrascima pauziranja, cilj je ove pilot-studije
bio usporediti obilježja pauza tijekom autobiografskog
narativa i opisa slike kod osoba sa
shizofrenijom. Metode: Ukupno 11 pacijenata
sa shizofrenijom intervjuirano je primjenom
protokola DISCOURSE (autobiografski narativ
i opis slika). Govorni uzorci ručno su anotirani, a vremenska obilježja bezvučnih pauza analizirana su u programu Praat. Bezvučnom
pauzom definiran je interval tišine u trajanju
od najmanje 250 ms i najviše 3 sekunde, s razinom
zvuka ispod −25 dB. Izračunati su broj
pauza, ukupno trajanje pauza, prosječno trajanje
pauze i medijan trajanja pauze, trajanje
najdulje pauze, broj pauza po minuti govora te
udio vremena provedenog u pauzama. Razlike
između autobiografskog narativa i opisa slike
procijenjene su Wilcoxonovim testom za uparene
uzorke. Rezultati: Tijekom autobiografskog
narativa zabilježen je značajno veći broj pauza
nego tijekom opisa slike (p = 0,010), međutim
broj pauza po minuti govora nije se statistički
značajno razlikovao između zadataka (p
= 0,450). Nasuprot tome, tijekom opisa slike
prosječno trajanje pauza (p = 0,014) i medijan
trajanja pauza (p = 0,011) bili su značajno
veći. Nisu utvrđene statistički značajne razlike
u ukupnom trajanju pauza (p = 0,120), udjelu
vremena provedenog u pauzama (p = 0,689) i
trajanju najdulje pauze (p = 0,221). Zaključak:
Različiti govorni zadaci kod osoba sa shizofrenijom
rezultiraju različitim obrascima pauziranja.
Prosječno trajanje bezvučnih pauza bilo je
značajno dulje tijekom opisa slike nego tijekom
autobiografskog narativa, što može upućivati
na različite zahtjeve planiranja govora i organizacije
diskursa između zadataka, iako su za potvrdu
takvog tumačenja potrebna istraživanja
koja uključuju neuropsihološke mjere. Iako je
riječ o pilot-istraživanju s malim brojem ispitanika,
nalazi upućuju na važnost uključivanja
različitih govornih zadataka pri razvoju i standardizaciji
govornih biomarkera u shizofreniji
te njihovu potencijalnu kliničku primjenu.

Ključne riječi

shizofrenija; govorne pauze; produkcija govora

Hrčak ID:

353112

URI

https://hrcak.srce.hr/353112

Datum izdavanja:

15.6.2026.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 0 *