Izvorni znanstveni članak
Od egalitarnog sindroma do izvrsnosti: O načinima legitimiranja društvenih nejednakosti
Vjeran Katunarić
orcid.org/0000-0002-7979-9577
; Vjeran Katunarić, Ivana Lučića 3, 10000 Zagreb, Hrvatska
Sažetak
U članku je najprije riječ o počecima priznavanja pred kraj druge Jugoslavije
postojanja neuklonjivih društvenih nejednakosti, čime su nastupili prvi ozbiljni
simptomi napuštanja ideologije društvene jednakosti i socijalizma u cjelini.
Pored toga, nacionalistička mobilizacija poslužila je kao poluga za restauraciju
kapitalizma kao tipičnog klasnog društva. U nastavku članka ukratko su opisana
dva poslijeratna razdoblja strukturiranja društvenih šansi u društvima na
Zapadu, a dijelom i na Istoku. Prvo razdoblje protječe u znaku egalitarnih tendencija,
što se izražava u porastu popularnosti kritičkih i radikalnih pravaca u
društvenim znanostima. Drugo razdoblje, koje traje i danas, odvija se u suprotnom
smjeru, što se izražava u porastu važnosti socijaldarvinizma kao diskurzivnog
temelja niza znanosti. Idući i najveći dio članka posvećen je pokušaju
objašnjenja trajnosti društvenih nejednakosti, pri čemu se ističe neiscrpnost
Rousseauova pitanja o porijeklu društvenih nejednakosti. U današnjoj potrazi
za odgovorom na to pitanje uočljive su izvjesne sličnosti između (neo)evolucionizma
i (neo)marksizma. Iako je već Marx isticao sukladnost svojeg poimanja
klasnih borbi u povijesti i Darwinova poimanja borbi za opstanak u
prirodi, ali je uzimao u obzir i razlike (između prirodne evolucije i ljudske
povijesti), zaključak o istovrsnosti njihovih poimanja nameće se na temelju
zapažanja o neprestanom poražavanju proletarijata u vjekovnim borbama s
tlačiteljima, što se zbiva i danas u epohi neoliberalnoga globalnog kapitalizma.
Razmatrajući općenito drukčije mogućnosti ishoda borbi za pravednije
društvo, autor članka smatra da one postoje kroz dva međusobno povezana
uvjeta. Prvi je uvjet povezivanje teorije i prakse liberalizma i socijalizma u
cilju uspostavljanja ravnoteže između mehanizama individualne slobode i natjecanja,
na jednoj, i socijalne osjetljivosti ili solidarnosti, na drugoj strani.
Drugi je uvjet izgradnja svjetske demokratske države. Njen bi politički interes
i djelokrug upravljanja neutralizirali ključni koncept (i mehanizam samoreprodukcije)
socijaldarvinizma – inclusive fitness. Potonje naprosto znači favoriziranje
“vlastite” skupine na račun ponižavanja ili isključivanja druge. U
društvu s vladom koja upravlja globalno podjela na “vlastite” i “tuđe” dijelove
svijeta – podjela čije se granice danas suviše često pomiču tamo-amo uslijed
neuračunljivosti širenja i sužavanja tržišta te nicanja ratnih požara, proizvodeći
permanentno hobsovsko “prirodno stanje” – ustupila bi mjesto upravljačkoj
mudrosti i radu sviju za sve.
Ključne riječi
društvena (ne)jednakost; socijalizam; kapitalizam; relegitimiranje nejednakosti; egalitarni sindrom; izvrsnost; socijaldarvinizam; svjetska demokratska država i društvo
Hrčak ID:
74092
URI
Datum izdavanja:
18.11.2011.
Posjeta: 3.049 *