Suvremena psihologija, Vol. 12 No. 1, 2009.
Izvorni znanstveni članak
Usamljenost žena odrasle dobi: Uloga percipirane kvalitete bračnog odnosa i samostišavanja
Katica Lacković-Grgin
; Odjel za psihologiju Sveučilišta u Zadru
Marina Nekić
orcid.org/0000-0003-4963-8219
; Odjel za psihologiju Sveučilišta u Zadru
Zvjezdan Penezić
; Odjel za psihologiju Sveučilišta u Zadru
Sažetak
Empirijska istraživanja u različitim kulturama konzistentno su utvrdila da su osobe u braku kao i one u izvanbračnoj zajednici manje usamljene od samaca, razvedenih i udovaca (de Jong Gierveld, 1987; Joness, Hebb, 2003). Budući da Weiss u svom interakcionističkom modelu usamljenosti naglašava da emocionalna i socijalna usamljenost nastaju kad socijalne interakcije ne osiguravaju osobi socijalne zalihe kao što su privrženost, socijalna integracija, potvrda vlastite vrijednosti i druge, razumno je pretpostaviti da razina, pa i tip usamljenosti, ne ovise samo o bračnom statusu nego i o kvaliteti bračnog odnosa koji omogućuje ili ne omogućuje postizanje navedenih zaliha. Empirijska evidencija u prilog ovoj pretpostavci prikupljena je uglavnom u kliničkom radu s depresivnim osobama, pretežito ženskog spola. U takvom je radu D. Jack (1991) identificirala konstrukt samostišavanje koji označava kognitivne sheme kreiranja i održavanja bliskog odnosa na način da žena bude pasivna, da zatomljuje svoje osjećaje i misli. Pretpostavili smo da bi samostišavanje moglo imati značajnu ulogu u relaciji kvalitete bračnog odnosa i usamljenosti udanih žena.
Kod 185 udanih žena provedeno je istraživanje s ciljem utvrđivanja prirode povezanosti dimenzija kvalitete bračnog odnosa (seksualna intimnost, konflikti, prisnost, komunikacija i pravednost te zadovoljstvo bračnim odnosom) s emocionalnom i socijalnom usamljenosti, te uloga samostišavanja u povezanosti pojedinih dimenzija bračnog odnosa i usamljenosti. U ispitivanju su rabljeni provjereni instrumenti solidne pouzdanosti, i to: Upitnik percepcije bračnog odnosa (UPKBO), Skala samostišavanja i Skala socijalne i emocionalne usamljenosti.
Rezultati regresijskih analiza upućuju na postojanje umjerene značajne povezanosti između dimenzija bračnog odnosa i emocionalne i socijalne usamljenosti te samostišavanja. Značajni prediktori emocionalne usamljenosti u ljubavi su zadovoljstvo bračnim odnosom i prisnost, a usamljenosti u obitelji prisnost i intimni seksualni odnosi, dok socijalnu usamljenost najbolje predviđaju intimni seksualni odnosi i konflikti. Navedeni prediktori objašnjavaju značajno veći postotak varijance emocionalne nego socijalne usamljenosti. Samostišavanje se pokazalo parcijalnim medijatorom između dimenzija kvalitete bračnog odnosa i usamljenosti.
Ključne riječi
socijalna i emocionalna usamljenost; prisnost; intimni seksualni odnosi; konflikti; zadovoljstvo bračnim odnosom; percepcija pravednosti; samostišavanje
Hrčak ID:
82654
URI
Datum izdavanja:
15.6.2009.
Posjeta: 4.500 *