Colloquia Maruliana, Vol. 14 , 2005.
Izvorni znanstveni članak
Maruliana u Kolumbovoj knjižnici u Sevilli
Francisco Javier Juez y Galvez
Sažetak
Kolumbovu knjižnicu (“Biblioteca Colombina”) u Sevilli ponekad nazivaju “Američkim pothvatom” jer se zapravo oblikovala na temelju bogatstava iz tada nedavno otkrivenih Zapadnih Indija. Bez golemih sredstava osiguranih otkrićem njegova oca, Hernando Colón (1488-1539) ne bi mogao ostvariti velebni projekt svoje knjižnice koja je sadržavala više od 15.300 rukopisnih i tiskanih svezaka. Ali g. Hernando je uspio zainteresirati i samoga cara Karla V. koji mu je dodijelio doživotnu novčanu pomoć od 500 pesosa godišnje. Kristoforov sin je u oblikovanju svoje knjižnice pratio humanističke interese svojega oca i ujaka Bartoloméa, čije je knjige naslijedio nakon njihove smrti, i to uglavnom slijedom utjecaja talijanskoga humanista, Pietra Martirea d’Anghiera, koji mu je bio odgojitelj dok je boravio kao paž na dvoru katoličkih kraljeva Izabele i Ferdinanda.
U sadašnjim fondovima Kolumbove knjižnice - jer od nje je danas sačuvano manje od trećine izvornoga sadržaja - Marka Marulića predstavlja samo jedno izdanje: Evangelistarium iz Basela 1519. - knjiga razmjerno česta u španjolskim knjižnicama -, što ga je don Hernando nabavio u Gandu sredinom kolovoza 1520. za 30 maravedíja, kako piše u samoj knjizi (“Este libro costo. 63. mrs. en gante por agosto de. 1520.”)
Ali u tome što se svojevremeno nazivalo “Librería Fernandina”, to jest u knjižnici g. Hernanda u njezinu stanju godine 1539. bilo je više Marulićevih knjiga
- toliko koliko ih nema ni u jednoj suvremenoj španjolskoj knjižnici. Da je bilotako, saznajemo preko sačuvanih knjižnih repertoara, što ih je sastavio sam don Hernando i njegovi suradnici, takozvani sumistas. Najkorisnijima se od njih pokazuju Registrum B te naročito Abecedarium B, jedini cjeloviti katalog u kojem su sadržane sve Hernandove knjige ili, bolje rečeno, naslovi. Drugi tekstovi, kao što je Memoria de las obras y libros de Hernando Colón, koji je sastavio njegov suradnik Bachiller Juan Pérez, ili don Hernandova oporuka i Memorial al Emperador, pomažu pri istraživanju izvornih fondova tadašnje Colombine.
Također postoje suvremeni katalozi Colombine: Biblioteca Colombina. Catálogo de sus libros impresos (Sevilla - Madrid 1888-1948), jedini cjeloviti do danas, te suvremeniji katalozi kojih je objavljivanje u tijeku u Sevilli: inkunabula (1999), rukopisa (2002) te tiskanica 16. stoljeća (A-B: 2001, C-F: 2002, G-L: 2003). Nažalost, ambiciozni projekt usmjeren rekonstruiranju kataloga kakav je bio 1539
- s naslovom Catálogo concordado de la Biblioteca de Hernando Colón - prekinut je u samim počecima smrću njegova glavnog pokretača Tomása Marína Martíneza, najvećeg stručnjaka za Colombinu, tako da je stigao tek do drugoga sveska (I: Madrid 1993, II: Madrid 1995), to jest do Hernandove signature br. 1200.
Repertoar Abecedarium B obuhvaća sva djela koja su ikad ušla u fond Hernandove knjižnice, abecedno sređena barem po imenu auktora i incipitu djela, a znatno rjeđe i po naslovu djela: tako se Marko Marulić navodi kao Marcus marulus u stupcu 1058, zapisa 7. do 13.
[1] Marcus marulus de institutione bene viuendi per exempla et de / doctrina christi· 3436 · 1566E · 1788M
[2] euangelistarium · 482 · 68E · 2078M
[3] parabole · 1053 · quinquaginta · 6541 · V · S (znak za izdanje u oktavu “s epitomatskim poglavljima”)
[4] de humilitate christi · 1335 · et gloria 5940 · V · 1519 (znak za izdanje u oktavu)
[5] de laudibus herculis Dialogus · 7020 · V · 1524 (znak za izdanje u kvartu)
[6] epistola ad adrianum sextum pont. de calamitatibus occurrentibus / et exhortatio ad communem christianorum pacem · 7358 · Ro · 1522 (znak za izdanje u kvartu)
[7] panegyris ad Jo. ant. dandulum de mano in versu · 10808 · (znak za izdanje u kvartu).
Sva su ova djela identificirana i svojim incipitima, a Evangelistarium i naslovom.
O natuknici br. [1] (jer knjigu br. [2], Evangelistarium, još posjedujemo) imamo sve podatke u Registrum B: posrijedi je Institucija u izdanju iz Mletaka 1506 (= 1507.), kupljenom u Rimu u rujnu 1515. za 53 quatrine. Zanimljivo je da već g. Hernando uvrštava u svoj zapis i Carmen de doctrina DNIC, koja će zadobiti tako važnu europsku i izvaneuropsku recepciju zahvaljujući španjolskome prijevodu fra Ludovika od Granade. Obje su knjige još bile uključene u Libro de los Epítomes (E) i u Libro de las Materias (M), pa se preostali odlomci odgovarajući Evanđelistaru mogu čitati i u suvremenome Catálogo concordado.
Knjige br. [3] i [4] prvotno su propale u brodolomu na plovidbi od Mletaka
- gdje su kupljene u svibnju i lipnju 1521. - do Cádiza, ne prije kraja 1521, ali ihje don Hernando zamijenio novim primjercima; iako je zapis netipičan, izgleda da je nabavio mletačko izdanje djela Quinquaginta parabolae iz 1510; De humilitate odgovara mletačkome iz 1519 (to jest, istim onim izdanjima koja su propala u brodolomu).
Posljednje izdane Marulićeve knjige, br. [5] i [6], posjedovao je don Hernando u poznatim izdanjima: Dialogus - pod ovim naslovom, već i prije pronalaska vlastoručnoga Marulićeva teksta - iz Mletaka 1524. i Epistola ad Adrianum VI. iz Rima 1522.
Najuzbudljiviji podatak u ovoj skupini zapisa u Abecedarium B odnosi se na dosad posve nepoznat naslov Panegyris ad Iohannem Antonium Dandolum, koji se vodi pod br. 10808. - rukopisno, u stihu. I u ovom slučaju nalazimo incipit djela u Abecedarium B (stupac 1200, zapis 25) koji glasi:
O ego si tali condenda in carmina cantu ire queam qualem · 10808 ·
Posrijedi je jedan i pol daktilski heksametar (ili heksametar i prvi dio pentametra):
O ego si tali condenda in carmina cantu /
ire queam qualem ...
Ni po rječniku ili frazeologiji ni po metrici nema mogućih primjedbi protiv Marulićeva auktorstva tih stihova; uz to, početak (O ego si) možemo naći u Ovidijevim Metamorfozama, a kraj prvog stiha (carmina cantu) kod Lukrecija.
Naslovnik je hvalospjeva Zuan Antonio ili Ivan Antun iz ugledne mletačke obitelji Dandolo, vezan uz Hrvate jer je bio splitski providur 22. III. 1502-24. VI. 1503, kad ih je djelotvorno branio od Turaka, a niz je godina bio tamničar Krste Frankopana, s kojim je tobože bio i u srodstvu. O tome Dandolu možemo dobiti najviše podataka u Diarijima Marina Sanuda Mlađega, čuvenoga mletačkog bibliofila i kroničara, s kojim se Ivan Antun družio.
Možemo saznati još o rukopisu - vjerojatno djelo uopće nije bilo tiskano, i zato ga je g. Hernando kupio kao rukopis, iako je davao prednost tiskanim knjigama, osobito ako su bile jeftinije. Drugi je zanimljiv podatak da je g. Hernando kupio u Mletcima niz rukopisa - i tiskanih knjiga - iz Sanudove knjižnice, sve iz jedne te iste skupine “signatura”, kojoj pripada i rukopis Panegirika, te zbog toga vjerujemo da se i na njemu nalazio glasoviti ex libris “Est Marini Sanuti Leonardi filij”. Panegirik je vjerojatno kupio 7. svibnja 1531. u Mletcima.
G. Hernando je želio da mu knjižnica bude univerzalna, i po broju knjiga ipo jezičnom sadržaju. Što se tiče Marka Marulića, to je bilo točno, jer u Abecedariumu B nalazimo i Juditu, pod imenom “auktora”, čije ime ostaje u genitivu (stupac 1054, zapis 26):
Marca marula in versibus sclauonicis · 5808 · V 1522 · (znak za izdanje u kvartu)
(sam naslov, kao što vidimo, nedostaje, ali se opisuje da je “u slavenskim [= hrvat-skim] stihovima”), i po incipitu (stupac 471, zapis 9), koji je prepisan začuđujuće precizno:
Diche ter huaglenia presfetoi Juditi · 5808 · 5808
Izdanje je mletačko iz 1522, ali iako bismo željeli da g. Hernando posjeduje drugo, ilustrirano (od samog Marulića?) ne možemo otkloniti mogućnost da je to bilo treće izdanje, iz 1523, more Veneto datirano godinom 1522.
U svojoj zbirci inkunabula g. Hernando je posjedovao i Šižgorićevo mletačko izdanje iz 1477. gdje je uvršteno njemu upućeno mladenačko Marulićevo humanističko pismo (Abecedarium B, stupac 707, zapis 32):
Georgij sisgorij elegiarum et carminum li[bri] tres · 10168 · V · 1477 (znak za izdanje u kvartu)
Ta je knjiga vjerojatno kupljena u Mlecima 29. ožujka 1531.
Kako smo vidjeli, sve Marulićeve knjige - osim prvih nabavljenih, Institucije i Evanđelistara, potonulih primjeraka Quinquaginta parabolae i De humilitate, rukopisnoga nepoznatog hvalospjeva i Šižgorićeva izdanja - imaju registarske brojeve između 5808 i 7358; iz toga možemo zaključiti da ih je g. Hernando kupio u Italiji - najvjerojatnije u Mletcima - od travnja do kolovoza 1530.
Budući da smo ustanovili preko njegovih vlastitih rukopisnih kataloga da je Hernando Colón posjedovao najpotpuniju zbirku Marulićeva i latinskog i hrvatskog opusa u Španjolskoj svih vremena, zbirku koju ni dandanas nije nadmašila ni pojedina niti sve knjižnice zajedno, bismo li smjeli zaključiti da je g. Hernando posebno cijenio našeg auktora? Æelimo li biti realni, to bi značilo ići predaleko: Marulićev je slučaj usporedan i usporediv s Erazmovim, što ga je istraživao T. Marín Martínez, a njegov zaključak izriče sumnje u takvo što.
Ključne riječi
Biblioteca Colombina; Librería Fernandina; Hernando Colón; Marko Marulić; bibliofilija
Hrčak ID:
8932
URI
Datum izdavanja:
22.4.2005.
Posjeta: 2.656 *