Pregledni rad
Obris nepca u određivanju očinstva
Juraj Kallay
; Ccijel za dentalnu antropologiju Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti
Sažetak
Od 19. stoljeća zanimaju se an a tom i obrisom nepca. Već se 90 godina studira embriološki i morfološki razvoj kod jedno- i dvojajčanih blizanaca. Ujedno se studiraju rodbinski odnosi za određivanje očinstva u sudskoj medicini. U filogenetici imaju prosimia primitivni oblik ravnih nabora i veći broj (7—9), dok se kod simia taj broj smanjuje. To se kod ljudi evolucijski očituje u manjem broju i obliku nabora. Kad nabora više od 5, to* je faringealni tip, a manji broj predstavlja labijalni tip, koji je najčešći i varira kod raznih rasa. Prema rasi protežu se nabori do 2. premolara ili čak do 2. molara. Nabori postoje uvijek, a u starosti mogu biti splošteni. Korkhaus je ustanovio kod blizanaca rodbinske oblike, što su i drugi potvrdili. No i jedno- jajčani blizanci nemaju apsolutno jednake oblike, nego stanovite sličnosti, kako se to vidi i u izrazu lica.Ova konstatacija je i kod dokazivanja očinstva odlučujuća, ali nam mora biti jasno, da po nepcu ne postoji apsolutan dokaz očinstva. Tu dolaze u obzir kao najvažnije, prva dva nabora i to svojim oblikom i položajem i broj nabora. Dominantni faktor je veći broj nabora. U obzir dolazi i oblik koštanog nepca, kao i papila inciziva. Hereditarnost se očituje prema Mendelovom zakonu. Za sudsko-medicinsko-antropološku praksu, dolazi samo »vjerojatnost« kao važan čimbenik. Konstatacija ispadanja iz mogućnosti očinstva dolazi u obzir, ako dijete pokazuje dominantni faringealni tip, a majka i eventualno otac labijalni. To vrijedi u okviru ostalih analiza gena, u kombiniranoj vjerojatnosti, u negativnom smislu. Ipak, ako se pokazuju ostale velike sličnosti u pozitivnom smislu, može se govoriti o očinstvu. Drugo važno značenja nabora nepca je u kriminološkoj i sudskoj medicini to, da nabori pokazuju vrlo veliku varijabilnost u oblikovanju i položaju, što je već raniie uočio i Carrera. Zaključak koji su autori stvorili jest da rugostegrami za identifikaciju pojedinaca služe bolje od fotostenograma. Oni se lakše prave i komparacija je lakša. Ja sam htio proučiti mogućnost dokazivanja očinstva pomoću obrisa nepca te sam na temelju literature i vlastitih istraživanja došao do ovih zaključaka: 1. Autori nisu složni u pogledu vrijednosti nepčanog nalaza. 2. Jednojajčani blizanci ne pokazuju jednaki obris neoca. 3. Postoje velike poteškoće u vrednovanju sličnosti nabora, jer je njihova varijabilnost velika. 4. Ova velika varijabilnost nabora očituje se u njihovu obliku i smještaju, kao i u broju, koji je teško tačno odrediti, radi njihove raz- granatO'Sti pa se radi toga obris nepca može upotrijebiti za indentifikaciju ljudi. Stoga rugogrami mogu biti velika dopuna daktiloskopiji, jer su plastična krivotvorenja nepca mnogo rjeđa, a mogu se lako ustanoviti pa je već i to sumnjivo. 5. Poteškoća postoji samo u tome, da se rugogrami moraju praviti u laboratoriju stomatologa i treba imati dovoljno prostora za rugoteku.
Ključne riječi
Hrčak ID:
108845
URI
Datum izdavanja:
15.12.1968.
Posjeta: 1.142 *