Sjemenarstvo, Vol. 21 No. 5-6, 2004.
Izvorni znanstveni članak
RESPONSE OF SOYBEAN GENOTYPES TO INFECTION WITH PHOMOPSIS LONGICOLLA HOBBS
Tomislav Duvnjak
; Poljoprivredni institut Osijek, Republika Hrvatska
Draženka Jurković
; Poljoprivredni fakultet, Osijek, Republika Hrvatska
Marija Vratarić
; Poljoprivredni institut Osijek, Republika Hrvatska
Luca Riccioni
; Instituto Sperimentale per la Patologia Vegetale, Roma
Aleksandra Sudarić
; Poljoprivredni institut Osijek, Republika Hrvatska
Jasenka Ćosić
; Poljoprivredni fakultet, Osijek, Republika Hrvatska
Sažetak
Zaštita od bolesti jedan je od osnovnih problema koje donosi povećanje proizvodnih površina pod sojom (Glycine max (L.) Merrill). Nekoliko bolesti javlja se gotovo redovito u našim agroekološkim uvjetima: plamenjača (Peronospora manshurica (Naum.) Syd. Ex Gaum.) i bolesti uzrokovane gljivama iz Diaporthe/Phomopsis kompleksa. Cilj ovoga istraživanja bio je provjeriti reakciju pet domaćih genotipova soje (OS-8, OS-49, OS-101 , OS-109 i OS-139) na zarazu sa Phomopsis longicolla Hobbs , uzročnikom truleži sjemena soje, kroz pokuse sa umjetnom zarazom sjemena u vlažnoj komori i posudama sa sterilnom zemljom. Testirani genotipovi, grupa zriobe od 0-1, stvoreni su u okviru oplemenjivačkog programa soje na Poljoprivrednom institutu Osijek. Gljiva je izolirana iz sjemena soje sa simptomima koji odgovaraju zarazi sa Phomopsis longicolla Hobbs i izdvojenog iz uzoraka prikupljenih tijekom tri godine (2000-2002) sa 10 lokacija iz široke proizvodnje. Procjena patogenosti mjerena je brojem klijavih i neklijavih (trula+neklijava zrna) zrna, dužine klice i nekroze klice testiranih genotipova. Prema dobivenim rezultatima iz pokusa u vlažnoj komori, broj klijavih i neklijavih zrna testiranih genotipova se značajno razlikovao (P=0.05). Odnos između umjetno zaraženih zrna i kontrole u pokusu pokazuju značajne razlike sa svaki genotip (P=0.05). Svi genotipovi u kontroli imali su zadovoljavajuću klijavost i nisu zabilježene značajne razlike između broja trulih, klijavih i neklijavih zrna. Među testiranim genotipovima, OS-49 i OS-109 mogu se smatrati otpornijim na zarazu sa P. longicolla. Rezultati pokusa u posudama pokazuju da je broj zrna umjetno zaraženih genotipova bio značajno različit (P=0.05) tijekom cijelog pokusa dok su svi genotipovi u kontroli niknuli zadovoljavajuće i među njima nije bilo značajnih razlika. Prema dobivenim rezultatima, genotip OS-B može se smatrati osjetljivijim na zarazu sa P. longicotta. Oba pokusa pokazuju uspješnost umjetne zaraze, kao i razlike u otpornosti testiranih genotipova soje na zarazu ovom gljivom.
Ključne riječi
Hrčak ID:
167981
URI
Datum izdavanja:
29.7.2004.
Posjeta: 967 *