Izvorni znanstveni članak
https://doi.org/10.31192/np.14.3.7
O proročkome duhu Željka Mardešića
Ivan Supičić
Sažetak
Djelo Željka Mardešića snažno je obilježeno ujedno znanstvenošću i duhovnošću. Ali ono ima i nesumnjiv proročki karakter. Ne tek u smislu "predviđanja" budućih događaja nego i u tome što njegovi uvidi sežu u dubine nekih realnosti koje drugi autori u Hrvatskoj nisu uočili niti ih ikako iskazali. Otuda i važnost tog proročkog obilježja. A ti uvidi se tiču ne samo nekih užih aspekata nego i daleko širih realnosti u koje je uronjen napose današnji čovjek, ali i čovjek svih vremena. Suvremeni je čovjek osobito izložen samozavaravanju, rascjepima u sebi, prividnostima i opsjenama. On često laže sebi i drugima, prikazuje se autentičnim, a zapravo je otuđen, želi samo izgledati, a ne doista biti. Mardešićeve se proročke projekcije nadovezuju na njegove znanstvene konstatacije i cjelokupan duh njegova djela, pa tako napose i na one o budućnosti Crkve i kršćanstva. Otuda i njegovo isticanje prijeke potrebe da Crkva, kako ne bi izdala svoj izvorni smisao, bude Crkvom siromaha i zapostavljenih, Crkvom dobrote i milosrdne ljudskosti, Crkvom nade i radosti, Crkvom mirotvorstva, pomirenja i praštanja te Crkvom iskrena dijaloga sa suvremenim svijetom. Otuda također Mardešićevo zauzimanje za posve personalističko kršćanstvo, izvan kolektivističkih i ideologijskih vizija, zauzetost za prestanak povezivanja kršćanstva s politikom, koje je dovelo u prošlosti do poraznih deformacija, te nastojanje na povjerenju u slobodu i slobodnog čovjeka. Svijet se može nastojati promijeniti samo ako se najprije pokuša promijeniti samoga sebe, zaključuje Mardešić. Kršćanstvo budućnosti mora ponovno pronaći svoje iskonsko "ljudsko lice", koje nije drugo doli samo božansko-ljudsko lice Isusa Krista.
Ključne riječi
Željko Mardešić; proročki duh; izopačenja svijesti; kršćanstvo s ljudskim licem; budućnost Crkve i kršćanstva
Hrčak ID:
168714
URI
Datum izdavanja:
21.11.2016.
Posjeta: 1.512 *