Pregledni rad
KATEDRALA UZNESENJA BLAŽENE DJEVICE MARIJE U SENJU I SENJSKI BISKUPI DO POČETKA XVII. STOLJEĆA
JURAJ LOKMER
Sažetak
Senj je biskupsko sjedište još iz vremena kasne antike, kada se početkom V. st. spominje prvi senjski biskup Laurencije. Prvi sigurni pisani izvor o senjskoj biskupiji je iz 1169. godine koji spominje senjskoga biskupa Mireja. Od tada pa sve do 1969. godine Senj je sjedište biskupa senjske, odnosno od sredine XVII. st. Senjske i Modruške biskupije. Današnja katedrala je obnovljeno zdanje nakon razaranja u Drugom svjetskom ratu, a neki njezini dijelovi datiraju u srednji vijek (XIII. st.). Katedrala je proživljavala sudbinu grada. Njezina povijest je i povijest senjskih i kasnije senjskih i modruških iliti krbavskih biskupa. Tijekom XII. i XIII. st. Senjom upravljaju vitezovi – templari. Nakon što je grad 1239. godine grad uništen u velikome požaru i nakon odlaska templara iz Senja na mjestu stare katedrale sv. Marije i možda templarske crkve sv. Jurja nastalih na antičkome sloju antičkih hramova (Magna Mater i drugi) i ranokršćanskoga oratorija, izgrađena je vjerojatno za biskupa Filipa jednobrodna romanička katedrala s profiliranim ciglenim pročeljem i uzdužnim brodom. To je biskup koji je 1248. godine dobio od pape povlasticu korištenja staroslavenskoga jezika i glagoljice u bogoslužju. Od 1271. godine Senjom upravljaju knezovi Krčki. Uz katedralu još od prije 1340. godine djeluje i Stolni kaptol koji od 1392. godine uz nastojanje biskupa Ivana i Leonarda de Cardinalibus carskom povlasticom postaje „locus credibilis.” U Senju toga vremena uz katedralu i u drugim samostanima djeluju iluminatorske i prepisivačke radionice. 1456. godine Tomas, arhiđakon senjski i kanonik stolne crkve ispisuju glagoljski misal (I. vrbinički), a 1494. godine senjski kanonik Blaž Baromić osniva tiskaru u kojoj senjski kanonici i nakon Blaževe smrti tiskaju knjige glagoljicom na crkvenoslavenskom i hrvatskome (čakavskome) jeziku za potrebe bogoslužja i dušobrižništva. Svih ovih stoljeća katedrala bitno ne mijenja svoj izgled. Kralj Matijaš Korvin 1469. godine oduzima Frankapanima Senj i osniva Senjsku kapetaniju, začetak vojne tvorevine na tkivu Hrvatske u kojoj će stoljećima vladati vojni zakoni. Pred senjske zidine uskoro dolaze i osmanlijski osvajači. U grad dolaze i brojni prognanici, prebjezi. Senj se pretvara u veliki vojni logor, gdje vladaju vojni zakoni. Senjski biskupi XVI. st. (Jožefić, Živković) odlučno brane ne samo pravice Crkve i kaptola što ih ugrožava vojna uprava, već i svoj grad od Turaka koji su često pod njegovim zidinama. Štoviše, senjski kanonici i uskoci, koji su nakon pada Klisa našli zaklon u Senju, predvođeni senjskim biskupom Antunom de Dominis (1596. godine) pokušavaju osloboditi Klis i Dalmaciju od Turaka, žrtvujući za to i svoj život. Senjski biskup Marko Antun de Dominis, teolog, znanstvenik-fizičar, političar i kasnije za Crkvu heretik ne razumije probleme svoje biskupije i Senja, njegovih stanovnika - uskoka i u politici zastupa interese političkih centara moći: Beča i Venecije. Podaci o katedrali iz toga vremena su kontradiktorni i govore da katedrala nije bitno izmijenjena ni nakon Tridentskoga sabora, da je trošna i održavana shodno prilikama u kojima se i Grad i Biskupija nalaze. Posebno se naglašava loša duhovna i pastoralna situacija u cijeloj Senjskoj koju su kao i Modrušku biskupiji najvećim dijelom zauzeli Turci, jer je to trajno bojište s malo stanovništva u malobrojnim utvrđenim naseljima i gradovima. Od sredine XVI. st. senjski biskupi upravljaju i Modruškom biskupijom. Početkom XVII. st. nakon preseljenja uskoka iz Senja stvaraju se povoljniji uvjeti za crkveni život u Senju, ove dvije biskupije sada i pravno združene u osobi jednoga biskupa započinju novi život koji će dati nove plodove, posebno nakon oslobođenja Like od Turaka, a to će potrajati sve do pred kraj drugoga milenija.
Ključne riječi
Senjska katedrala; Senjska biskupija; senjski biskupi; Senj
Hrčak ID:
169239
URI
Datum izdavanja:
25.11.2016.
Posjeta: 5.483 *