Izvorni znanstveni članak
INTERNIRCI I BJEGUNCI NA VARAŽDINSKOM PODRUČJU U VRIJEME PRVOG SVJETSKOG RATA
Višnja Burek
orcid.org/0000-0002-4540-7862
; Prva gimnazija Varaždin
Sažetak
U vrijeme Prvog svjetskog rata stanovništvo Varaždina privremeno je povećano ne
samo brojnim vojnicima i ranjenicima već i civilima, austrougarskim građanima, koji
su bili prisilno evakuirani i internirani na varaždinsko područje ili su se bijegom iz ratnog
područja zatekli u gradu. Internirano srpsko stanovništvo iz Srijemske i susjednih
županija bilo je smješteno u domobranskoj vojarni u Varaždinu, na vlastelinstvima u
Jurketincu, Klenovniku, Konjščini i Bisag te ciglani u Cerju Tužnom i nakon završetka
ratnih operacija na balkanskom bojištu vraćaju se u svoj zavičaj. Prvi bjegunci bili su
klerici reda sv. Bazilija iz Galicije koji su pobjegli iz ratnog područja tijekom jeseni 1914.
i boravili do ljeta 1916. u franjevačkom samostanu u Varaždinu. Bjegunci nisu predstavljali
homogenu skupinu ni u kojem pogledu, osim u pogledu razloga bijega: strahote
rata, nasilje vojske, siromaštvo, nestašica, glad i borba za preživljavanje. Najviše
bjegunaca dolazilo je u grad od 1916. – 1918. pretežno iz austrijskog dijela Monarhije.
Nisu dolazili prisilno i organizirano kao internirci i morali su se sami snalaziti. Boravak
u Varaždinu smatrali su privremenim i, nakon nestanka uzroka bijegu, većina se vratila
u svoj zavičaj.
Ključne riječi
Prvi svjetski rat; internirci; Srijemci; bjegunci; Varaždin
Hrčak ID:
171599
URI
Datum izdavanja:
30.12.2016.
Posjeta: 2.080 *