Izvorni znanstveni članak
Digitalna nejednakost
Branimir Krištofić
Sažetak
SAŽETAK U tekstu se analizira proširenost informacijsko-komunikacijske tehnologije, na globalnoj razini prema podacima International Telecommunication Uniona, a u Hrvatskoj prema podacima terenskog empirijskog istraživanja koje je 2004. godine proveo Institut za društvena istraživanja u Zagrebu, na reprezentativnom uzorku punoljetnog stanovništva RH. S obzirom na raširenost telefona, mobitela i interneta, Hrvatska je u evropskom prosjeku, a zaostaje brojem osobnih računala na sto stanovnika. U Hrvatskoj su najjači prediktori digitalne nejednakosti obrazovanje i prihod kućanstva, odnosno, osobna primanja ispitanika. Korisnici interneta bolje su obrazovani i imaju viša primanja od onih ispitanika koji nikada ne koriste internet. Statistički značajne razlike utvrđene su i s obzirom na dob i mjesto stanovanja dok su male razlike kad je riječ o spolu. Korisnici interneta mladi su ljudi, pretežno žive u gradovima, a među njima je nešto više muškaraca, nego žena. Utvrđena je i razlika s obzirom na broj članova kućanstva. Internet se najviše koristi u obiteljima koje imaju četiri ili tri člana. Pokazano je da se digitalna nejednakost veže uz već postojeće društvene nejednakosti. Stoga se digitalni jaz, kao bitni oblik nejednakosti informacijskog doba (Castells), ne može preskočiti, nego se smanjuje u mjeri u kojoj se smanjuju društvene nejednakosti.
Ključne riječi
digitalna podijeljenost; digitalna nejednakost; društvene nejednakosti; internet; informacijsko doba; Manuel Castells
Hrčak ID:
17633
URI
Datum izdavanja:
22.11.2007.
Posjeta: 6.901 *