Sažetak sa skupa
Spontano cijeljenje bubnjića nakon blast ozljede uha - retrospektivna studija
Ika Gugić Radojković
; Klinika za bolesti uha, nosa i grla i kirurgiju glave i vrata KBC Zagreb
Srećko Branica
; Klinika za bolesti uha, nosa i grla i kirurgiju glave i vrata KBC Zagreb
Sažetak
Cilj: Odrediti učestalost spontanog cijeljenja bubnjića nakon blast ozljede uha, te ustanoviti kod kojih perforacija timpanoplastiku raditi neposredno nakon ozljede, a kod kojih čekati da završi spontano cijeljenje.
Metode: U retrospektivnoj studiji analizirali smo 166 bolesnika s 254 perforacije bubnjića nakon ratnih blast ozljeda uha. Prema veličini perforacije podijeljene su u četiri skupine. Brzina cijeljenja je praćena otomikroskopskim pregledima tijekom 7 mjeseci. Prag sluha neposredno nakon ozljede i nakon završetka spontanog cijeljenja određen je tonskom audiometrijom. Po završetku spontanog cijeljenja bolesnicima je urađena timpanometrija kako bi se potvrdilo potpuno zatvaranje perforacije.
Rezultati: 79,9% svih perforacija spontano je zacijelilo. Najmanje perforacije veličine do 10% površine bubnjića spontano su zarasle u 97,9% slučajeva. Perforacije veličine 11-25% zarasle su u 91,8% slučajeva. Srednje velike perforacije veličine 26-50% površine bubnjića imale su spontano cijeljenje u 72,9% slučajeva, a najveće perforacije preko 51% površine, spontano su zarasle u samo 41% slučajeva. Razlika u učestalosti spontanoga cijeljenja bila je statistički vrlo značajna (χ2=62,46, p<0,001).
Zaključak: Nakon blast ozljeda bubnjić cijeli u većini slučajeva i nema potrebe za timpanoplastikom neposredno nakon ozljede. Timpanoplastika je indicirana više mjeseci nakon zahvata kod perforacija koje ni tada nisu spontano zarasle. Učestalost spontanoga cijeljenja bubnjića nakon blast ozljeda smanjuje se s veličinom perforacije.
Ključne riječi
blast ozljede; provodna nagluhost; perforacija bubnjića; spontano cijeljenje; timpanoplastika
Hrčak ID:
256850
URI
Datum izdavanja:
8.4.2021.
Posjeta: 724 *