Stručni rad

Religiozno-etički elementi u Eshilovoj tragediji Persai (Perzijanci)

Drago Župarić orcid.org/0000-0002-6393-4658 ; Univerzitet u Sarajevu - Katolički bogoslovni fakultet, Sarajevo, Bosna i Hercegovina

Sažetak

U ovom članku autor piše o religiozno-etičkim naglascima tragedije ‘Perzijanci’, koju je napisao grčki pjesnik Eshil. Njega književni znanstvenici općenito smatraju
ocem tragedije. Odrastajući u vremenu borbe za demokraciju i aktivno se boreći u grčko-perzijskim ratovima, Eshil, aristokratskog podrijetla, pjesnik je uzvišenih osjećaja i
grčkih vrlina. Sve Eshilove drame, pa tako i ‘Perzijanci’, pokušavaju spasiti vjeru i svetinje u svijetu bogova pomoću pravilnog tumačenja tradicije.1 Autor članka stavlja pod
povećalo osobito one dijelove tragedije koji direktno ili indirektno spominju božanstvo,
zlu sudbinu, ljudske postupke koji omalovažavaju božanstvo i ljudske zakone, a koji se
mogu svesti pod zajednički naziv: grijeh, nasilje, oholost i sl. Članak donosi interpretativne provjere tekstualnih predložaka, pojašnjava iznesene teze i razjašnjava uvid u
birane primjere.

Ključne riječi

oholost (hibris); sudbina (moira); pravda (dike); demon (daimon); zao duh; osvetnički duh (alastor); jaram (zügon); zavist bogova (theon fthonos)

Hrčak ID:

273448

URI

https://hrcak.srce.hr/273448

Datum izdavanja:

1.6.2011.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 1.037 *