Skoči na glavni sadržaj

Izvorni znanstveni članak

https://doi.org/10.15644/asc57/4/1

Diferencijalna stabilnost jednoslojnih i troslojnih ortodontskih alignera pod utjecajem termocikliranja: implikacije za kliničku trajnost

Luka Šimunović ; Zavod za ortodonciju Stomatološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatska
Antonija Jurela ; Poliklinika Fiziodent, Turinina 5, Zagreb, Hrvatska
Karlo Sudarević ; Poliklinika Fiziodent, Turinina 5, Zagreb, Hrvatska
Ivana Bačić ; Centar za forenzička ispitivanja, istraživanja i vještačenja Ivan Vučetić Ministarstva unutarnjih poslova, Zagreb, Hrvatska
Senka Meštrović orcid id orcid.org/0000-0003-3224-3579 ; Zavod za ortodonciju Stomatološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatska


Puni tekst: engleski pdf 1.205 Kb

str. 286-299

preuzimanja: 417

citiraj

Puni tekst: hrvatski pdf 1.205 Kb

str. 286-299

preuzimanja: 116

citiraj


Sažetak

Cilj: Za optimizaciju uspjeha terapijom alignerima, ključno je razumijevanje kako se njihova mehanička svojstva mijenjaju tijekom vremena. Materijali i metode: Uzorci četiriju različitih tvrtki, uključuju-i Duran+, CA® Pro, Zendura A i Zendura FLX, proizvedeni su za ispitivanje materijala termoplastičnih ortodontskih alignera (TOA) u dimenzijama 4 mm x 10 mm. Dvadeset četiri uzorka svakog proizvođača podijeljena su u tri skupine: G1– termoformirani, G2 – termoformirani i 500 puta podvrgnuti termociklusima (simulira 7 dana) i G3 – termoformirani i 1000 puta podvrgnuti termociklusima (simulira 14 dana). Za procjenu učinka starenja na TOA-u korištene su mjerenje hrapavosti površine, modul elastičnosti pri savijanju i spektrofotometrija. Rezultati: Poslije 1000 termociklusa, Duran+ imao je najveći modul elastičnosti i statistički se razlikovao od svih drugih skupina. Usporedba unutar skupine pokazala je da se samo elastični modul Durana+ značajno promijenio poslije 1000 termociklusa u usporedbi s kontrolnom skupinom. Vrijednosti hrapavosti površine (Ra) nisu se statistički razlikovale među uzorcima ili mjerama termociklusnih skupina. Promjena kemijskih svojstava nije bila značajna ni u jednom slučaju. Zaključak: Jednoslojni PETG (Duran+) nije pokazao stabilnost poslije starenja in vitro, što sugerira da kliničari trebaju biti svjesni promjene mehaničkih svojstava pri korištenju jednoslojnoga PETG-a (Duran+) u režimu od 2 tjedna.

Ključne riječi

ortodontske naprave; ispitivanje materijala; aligneri; mehanička svojstva; kemija

Hrčak ID:

311905

URI

https://hrcak.srce.hr/311905

Datum izdavanja:

27.12.2023.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 921 *