Izvorni znanstveni članak

Izgubljena nevinost pripovijedanja: Novakov Izgubljeni zavičaj

Andrea Milanko orcid.org/0000-0003-3943-7771 ; Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Sažetak

U radu se poredbenom analizom Hektorovićeva spjeva Ribanje i ribarsko prigovaranje i Novakova kratkog romana Izgubljeni zavičaj otkrivaju intertekstualne veze modernog i predmodernog teksta s obzirom na promjene u pogledu žanra, teme, fabule, tretmana mimeze, oblikovnih postupaka te rodbinskih i vlasničkih odnosa. S jedne strane, nevinost koju je mimeza uživala u Ribanju podvrgnuta je kritici u Izgubljenom zavičaju, ali joj pripovjedač, s druge strane, pribjegava baš onda kada se od njega očekuje da preuzme odgovornost za dijegezu. Također, konsenzus oko istine i pravde u Hektorovićevu spjevu formira putničku slogu na barci, dok se Novakov pripovjedni univerzum izgrađuje upravo na manjku konsenzusa oko pitanja pravde, vlasništva i istine, štoviše, Novakov pripovjedač transponira problem pripovjedne odgovornosti na vlasničke odnose, a vlasničke pak na odnose srodstva. Rodbinski odnosi međutim ne razrješavaju neizvjesnost budući da su silom prilika ili voljom likova poremećeni. Tako se kod Novaka razrješenje napetosti proizvedene neizvjesnošću propovijedanja karakteristična za roman kao vrstu opetovano odgađa. Roman se zaključuje stanovitom parabolom, tipičnom za predmoderno znanje: ne bi li izbjegao tragičnu sudbinu lika koji je svoju fiksaciju platio životom, pripovjedač se odlučuje za trajni uzmak, ostavljajući (uvijek novom) naraštaju čitatelja da paraboli namakne značenje.

Ključne riječi

djetinjstvo; psihoanalitička kritika; mimeza; modernizam; pastorala

Hrčak ID:

316976

URI

https://hrcak.srce.hr/316976

Datum izdavanja:

8.5.2024.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 385 *