Recenzija, prikaz

Avni Doshi, Zagoreni šećer, HENA COM, 2021.

Ivana Seletković ; Plusportal

Sažetak

Ljubitelji tzv. lijepe književnosti, pa i puritanci koji vječito imaju problem sa suvremenom književnošću mogu se upitati gdje je granica razdvajanja te književnosti, klasika koji znaju biti i živući autori od onih koji to nisu, književnih uradaka koji se moraju čitati jer se smatraju dijelom opće kulture i onih koje je lako zaobići, dapače, nisu potrebni našem vidokrugu jer nam ne donose mnogo. Veliki zamah suvremenosti osjetan je i u velikoj produkciji knjiga, mnoštvu suvremenih glasova koji se oslobađaju kako bismo bili u toku ne samo sa klasičnim ili priznatim, s popularnim ili manje popularnim, s isključivo prihvatljivim, nježno osobitim na tragu klasika ili klasika po sebi, već i s onim glasovima koji su ubojito iskreni, bolni, drugačiji, “brutalno” iskreni, onima koji vrište iz stranice u stranicu, bune se, pitaju se ne dajući konkretne odgovore, dok, nudeći sijaset pitanja kojima smo i sami skloni, u nekoj vrsti vlastite psihologizacije koja se doima beskonačnom u rascjepkanom toku svijesti i sjećanjima koja ju dotiče, utoliko ukoliko traumu potpuno rasvjetljava, progovara o nerazjašnjenim odnosima, dokončava ih, prenoseći ih i rasvjeljavajući kroz nastavke bez kraja prekinutim sjenkama iz prošlosti.

Ključne riječi

književnost; granica; suvremenost

Hrčak ID:

352569

URI

https://hrcak.srce.hr/352569

Datum izdavanja:

31.8.2026.

Posjeta: 0 *