Izvorni znanstveni članak
Kanonsko-liturgijski propisi o paliju u Kodeksu kanonskog prava iz 1917
Ivan Jakulj
; Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Splitu
Sažetak
Palijje kao liturgijski ukras nadbiskupa i znak nadbiskupske
vlasti u svim razdobljima Crkve bio popraćen osobitom pozornošću
u pravnim i liturgijskim propisima. U ovom radu autor je
protumačio one pravne i liturgijske propise koji su se odnosili na
palij, a sadržani su u Kodeksu kanonskog prava iz 1917., u Motu
proprio Cleri sanctitati Pija XII. od 2. lipnja 1957., u Rimskom
pontifikalu i Biskupskom ceremonijalu. Palij je s jedne strane bio
liturgijsko odličje rimskoga prvosvećenika, nadbiskupa, patrijarha,
metropolita i drugih biskupa kojima ga Je papa počasno mogao
podijeliti, a s druge strane, uz palijje, u slučaju nadbiskupa metropolita, patrijarha ili metropolita izvan patrijarhata, bila povezana i stvarna nadbiskupska vlast.
Na početku ovoga rada autor je kratko objasnio pojam palija
u liturgijskom i pravnom smislu, a zatim predstavio postupak
njegove izrade, te dao opis palija uključujući detalje kojima je bio
urešen. Zatim je predstavljen obred blagoslova palija koji je bio
pridržan papi, te opisan način polaganja palija na grob sv. Petra,
po kojem je on postajao svojevrsna relikvija, gdje je bio čuvan sve
do trenutka predavanja.
Protumačeni su pravni i liturgijski propisi koji su se ticali
palija, a nalazili su se u Kodeksu iz 1917., kao i u liturgijskim
knjigama. Protumačeni su propisi koji su se ticali vremena i
načina traženja palija, o obredu i načinima polaganja palija na
ramena onih kojima gaje rimski prvosvećenik dopustio. Zatim je
autor izložio propise koji su se ticali vlasti povezane s palijem, o
zabranama prije njegova postavljanja, te o "palijskim danima" i
drugim propisima koji su se ticali uporabe palija. U posljednjem je
dijelu protumačio zabrane o posuđivanju, darivanju i oporučnom
ostavljanju palija u naslijede, te o pokopu s palijem.
U završnoj točki autor govori o omoforionu kao grčkom paliju,
a zatim izlaže propise o podijeljivanju latinskog palija u istočnim
crkvama, prema kojima je po pravu palij pripadao patrijarhama i
metropolitima izvan patrijarhata.
U čitavoj Crkvi palij je označavao nadbiskupsku patrijarhijsku
ili metropolitsku vlast i osobiti vez jedinstva s Apostolskom Stolicom
i rimskim prvosvećenikom. Zbog blizine palija grobu i moćima sv.
Petra, prije njegova podjeljivanja uvriježilo se govoriti da je palij
uzet od tijela blaženog Petra ("de corpore Beati Petri sumptum").
Dopuštanje i stavljanje palija smatralo se činom podjeljivanja
punine biskupske vlasti ("plenitudo pontificialis ojficii"), čime se
željelo naglasiti usku povezanost njegova nositelja (osobito onih po
pravu) s rimskim prvosvećenikom u pastirskoj brizi za Crkvu.
Ključne riječi
palij; nositelji palija; vlast povezana s palijem; omoforion; nadbiskup; patrijarh; metropolit; rimski prvosvećenik; CIC 1917. - kan. 275-279; M. P. "Cleri sanctitati" - kan. 321-322
Hrčak ID:
38704
URI
Datum izdavanja:
19.3.2004.
Posjeta: 2.853 *