hrcak mascot   Srce   HID

Kaj : časopis za književnost, umjetnost i kulturu, Vol.44 (218) No.5 (312) Studeni 2011.

Izvorni znanstveni članak

O ZRINSKO-FRANKOPANSKOJ UROTI

Franjo Pajur ; Gradišće, Austrija

Puni tekst: hrvatski, pdf (343 KB) str. 57-67 preuzimanja: 676* citiraj
APA 6th Edition
Pajur, F. (2011). O ZRINSKO-FRANKOPANSKOJ UROTI. Kaj, 44 (218) (5 (312)), 57-67. Preuzeto s https://hrcak.srce.hr/76102
MLA 8th Edition
Pajur, Franjo. "O ZRINSKO-FRANKOPANSKOJ UROTI." Kaj, vol. 44 (218), br. 5 (312), 2011, str. 57-67. https://hrcak.srce.hr/76102. Citirano 21.10.2018.
Chicago 17th Edition
Pajur, Franjo. "O ZRINSKO-FRANKOPANSKOJ UROTI." Kaj 44 (218), br. 5 (312) (2011): 57-67. https://hrcak.srce.hr/76102
Harvard
Pajur, F. (2011). 'O ZRINSKO-FRANKOPANSKOJ UROTI', Kaj, 44 (218)(5 (312)), str. 57-67. Preuzeto s: https://hrcak.srce.hr/76102 (Datum pristupa: 21.10.2018.)
Vancouver
Pajur F. O ZRINSKO-FRANKOPANSKOJ UROTI. Kaj [Internet]. 30.11.2011. [pristupljeno 21.10.2018.];44 (218)(5 (312)):57-67. Dostupno na: https://hrcak.srce.hr/76102
IEEE
F. Pajur, "O ZRINSKO-FRANKOPANSKOJ UROTI", Kaj, vol.44 (218), br. 5 (312), str. 57-67, studeni 2011. [Online]. Dostupno na: https://hrcak.srce.hr/76102. [Citirano: 21.10.2018.]

Sažetak
Zrinsko-frankopanska urota (1671.) završila je smaknućem Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana (dalje još Nadaždija i Tattenbacha. Pripadajući posljednjima od svoga roda, njihova je smrt značila i zator dviju velikaških loza, frankopanske i zrinske, koje su na cjelokupni život hrvatskog naroda bitno utjecale gotovo pola tisućljeća. Iako je proces imao prigodnu juridičku formu – zaseban sud, ipak je predstavljao flagrantno kršenje pravnih normi, tj. povredu staleških prava, jer je ugarskim i hrvatskim velikašima mogao suditi samo ugarski državni sabor. Dakako, konfiskacijom njihovih imanja (samo od Nádasdyja, najbogatijeg baruna krune - 189.000 guldena) popunio je kralj fisk, dobrano ispražnjen troškovima barokne raskoši Dvora odnosno politike “visokog stila” (pariranje Luju XIV.), te nije daleko od istine izjava da su Zrinski i Frankopani „za buntovnike proglašeni i udavljeni samo zato, jer se Nemcem htelo hrvatskih imanjah“ (Starčević). I dok se car Leopold bavio organizacijom svoje barokne svadbe i spletkama glede španjolske baštine, naši su urotnici krvarili na predziđu kršćanstva, a u stankama između dvije provale, dvaju pohoda, dviju bitaka ili dvaju ratova uspijevali ponešto i napisati, prikupiti umjetničkih predmeta, ženiti se, imati djecu, ukratko – živjeti. Možda su braća Zrinski i bili “tipični velikaši XVII. stoljeća, ljubitelji sjaja, lovova i rata, ali i umjetnosti i knjige” (Kombol), no jamačno ne i rata à la turca, ali - reći će u jednoj brošuri Nikola: “ovdje nam je živjeti, ovdje umrijeti”. U sveopćoj pljački zrinsko-frankopanskih dobara (koje se nije libilo ni Njegovo Veličanstvo prisvojivši, između ostalog, skupocjeni svileni pokrivač s Petrova kreveta!) uništeni su mnogi dokumenti, tako da je ostala dvojbena godina Frankopanova rođenja. Držim kako je pretežito zanemarivan podatak iz izvješća mletačkog poslanika u Beču, Zorzija, u kojem ovaj Frankopanovo sudioništvo u uroti pripisuje „vrućoj krvi mladosti od ne još dvadeset osam godina“ relevantan, naravski sve dotle dok se eventualno ne pronađe točna godina Frankopanova rođenja. Dakako, u galantnoj povijesti Habsburgovaca ovo discipliniranje kičme podanika krunskih zemalja bila je tek jedna, možemo reći, od neznatnijih epizoda; za nas pak Hrvate i našu povijesnu okomicu, ipak nešto znatnije.

Ključne riječi
Zrinski; Frankopani; urota; Habsburgovci; barok

Hrčak ID: 76102

URI
https://hrcak.srce.hr/76102

[engleski]

Posjeta: 1.713 *