hrcak mascot   Srce   HID

Izvorni znanstveni članak

Petrićeve »Peripatetičke rasprave« kao pokušaj rješavanja hermeneutičkog problema

Erna Banić-Pajnić ; Institut za filozofiju, Zagreb, Hrvatska

Puni tekst: hrvatski, pdf (1 MB) str. 99-124 preuzimanja: 242* citiraj
APA 6th Edition
Banić-Pajnić, E. (1999). Petrićeve »Peripatetičke rasprave« kao pokušaj rješavanja hermeneutičkog problema. Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine, 25. (1-2 (49-50)), 99-124. Preuzeto s https://hrcak.srce.hr/76488
MLA 8th Edition
Banić-Pajnić, Erna. "Petrićeve »Peripatetičke rasprave« kao pokušaj rješavanja hermeneutičkog problema." Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine, vol. 25., br. 1-2 (49-50), 1999, str. 99-124. https://hrcak.srce.hr/76488. Citirano 25.11.2020.
Chicago 17th Edition
Banić-Pajnić, Erna. "Petrićeve »Peripatetičke rasprave« kao pokušaj rješavanja hermeneutičkog problema." Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine 25., br. 1-2 (49-50) (1999): 99-124. https://hrcak.srce.hr/76488
Harvard
Banić-Pajnić, E. (1999). 'Petrićeve »Peripatetičke rasprave« kao pokušaj rješavanja hermeneutičkog problema', Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine, 25.(1-2 (49-50)), str. 99-124. Preuzeto s: https://hrcak.srce.hr/76488 (Datum pristupa: 25.11.2020.)
Vancouver
Banić-Pajnić E. Petrićeve »Peripatetičke rasprave« kao pokušaj rješavanja hermeneutičkog problema. Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine [Internet]. 1999 [pristupljeno 25.11.2020.];25.(1-2 (49-50)):99-124. Dostupno na: https://hrcak.srce.hr/76488
IEEE
E. Banić-Pajnić, "Petrićeve »Peripatetičke rasprave« kao pokušaj rješavanja hermeneutičkog problema", Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine, vol.25., br. 1-2 (49-50), str. 99-124, 1999. [Online]. Dostupno na: https://hrcak.srce.hr/76488. [Citirano: 25.11.2020.]

Sažetak
U predgovoru Petrićeva djela »Četiri knjige peripatetičkih rasprava« eksplicitno iskazana intencija djela jest omogućavanje (Zahariji Mocenigu) lakšeg pristupa studiju Aristotelove filozofije. Petrićeva proradba te filozofije trebala bi pritom olakšati njeno razumijevanje i spoznavanje. Pretpostavkom ozbiljenja toga cilja jest »posao raščišćavanja« koji Petrić poduzima ponajviše u I, ali potom onda i u II. i III. svesku »Diskusija«, a sastoji se u kritičkoj proradbi cjelokupne aristotelovske tradicije i uključuje kritičko preispitivanje autentičnosti djela što su do Petrićeva doba tradirana kao Aristotelova, odnosno kritičku procjenu svih do njega poznatih načina posredovanja i interpretiranja Aristotelove filozofije. Nastojeći oko ustanovljenja korpusa nespornih Aristotelovih djela Petrić iznosi povijest posredovanja Aristotelovih djela, koja po njemu svjedoči o tome koliko je opravdana sumnja u autentičnost mnogih djela pripisivanih Aristotelu. Petrić potom upozorava na to kako su stanje spisa odnosno načini posredovanja uvjetovali iskrivljavanje učenja, što sve po Petriću čini legitimnom sumnju u sigurnost aristotelovske tradicije. Nesigurnost tradicije pak (sumnja u autentičnost Aristotelu atribuiranih djela, upitnost izvora, upitnost interpretacija) uvjetuje onda kritički stav spram Aristotela kao filozofskog autoriteta, što se potvrđuje u Petrićevu određenju najbolje metode interpretiranja. Petrić kroz kritičko prorađivanje svih do njega poznatih načina interpretiranja Aristotelove filozofije, ali i oslanjajući se na Aristotelove iskaze u elaboriranju problema istine i određenja zadatka filozofije dolazi do svoje formulacije najbolje metode interpretiranja i filozofiranja o Aristotelovoj filozofiji. Ona se shodno Aristotelovu određenju najvišeg stupnja istine i zadatka filozofije kojoj je do istine samih stvari sastoji u tome da se Aristotel pokuša razumjeti i interpretirati iz njegovih vlastitih djela, a ne iz sekundarnih izvora, i to tako da se pojedina njegova učenja nastoje razumjeti iz svih mjesta na kojima bivaju tematizirana, a ne samo iz jednog. Bitnom odrednicom tako formulirane metode vidi Petrić i to da se uz Aristotela ne prianja »kao uz tronožac«, već kritički, odmjeravajući smisao njegovih iskaza s »istinom samih stvari«, kako su po njemu činili uglavnom neki od značajnijih grčkih tumača te filozofije. Petrić, dakle, bez obzira na to što mu je elaboriranje problema razumijevanja i tumačenja tek u funkciji temeljne premda izričito ne iskazane intencije – osporavanja Aristotela kao filozofskog autoriteta, ipak svojom kritičkom proradbom Aristotelove filozofije i cjelokupne aristotelovske tradicije do njega otvara neka upravo za hermeneutiku značajna pitanja, tako poglavito tematizirajući pitanje najbolje metode razumijevanja i interpretiranja na primjeru Aristotelove filozofije, što onda uključuje i povijesni pregled i kritičko razračunavanje sa svim do njega poznatim metodama interpretiranja. Pritom se upravo u formulaciji najbolje metode interpretiranja pokazuje koliko su počeci novovjeke hermeneutike vezani uz tendencije što su odredbene za humanizam 15. i 16. stoljeća, koji u opreci spram skolastičke metode, a čineći prezentnim ukupno klasično nasljeđe, što omogućuje komparaciju različitih tradicija interpretiranja antičkih filozofa, omogućuje inauguriranje kritičke metode.

Hrčak ID: 76488

URI
https://hrcak.srce.hr/76488

[engleski]

Posjeta: 445 *