hrcak mascot   Srce   HID

Izvorni znanstveni članak

Logoterapija i vjera u učenju Viktora E. Frankla

Mijo Nikić   ORCID icon orcid.org/0000-0002-3620-3016

Puni tekst: hrvatski, pdf (1 MB) str. 267-274 preuzimanja: 1.787* citiraj
APA 6th Edition
Nikić, M. (2003). Logoterapija i vjera u učenju Viktora E. Frankla. Nova prisutnost, I (2), 267-274. Preuzeto s https://hrcak.srce.hr/85061
MLA 8th Edition
Nikić, Mijo. "Logoterapija i vjera u učenju Viktora E. Frankla." Nova prisutnost, vol. I, br. 2, 2003, str. 267-274. https://hrcak.srce.hr/85061. Citirano 18.05.2021.
Chicago 17th Edition
Nikić, Mijo. "Logoterapija i vjera u učenju Viktora E. Frankla." Nova prisutnost I, br. 2 (2003): 267-274. https://hrcak.srce.hr/85061
Harvard
Nikić, M. (2003). 'Logoterapija i vjera u učenju Viktora E. Frankla', Nova prisutnost, I(2), str. 267-274. Preuzeto s: https://hrcak.srce.hr/85061 (Datum pristupa: 18.05.2021.)
Vancouver
Nikić M. Logoterapija i vjera u učenju Viktora E. Frankla. Nova prisutnost [Internet]. 2003 [pristupljeno 18.05.2021.];I(2):267-274. Dostupno na: https://hrcak.srce.hr/85061
IEEE
M. Nikić, "Logoterapija i vjera u učenju Viktora E. Frankla", Nova prisutnost, vol.I, br. 2, str. 267-274, 2003. [Online]. Dostupno na: https://hrcak.srce.hr/85061. [Citirano: 18.05.2021.]

Sažetak
Na početku je izložena razlika između psihoterapije i religije. Autor objašnjava da je primarni cilj psihoterapije liječenje čovjekove psihe, a sekundarni učinak je poboljšanje njegove vjere, a time i spasenja. Primarni cilj religije je spasenje duše, a sekundarni učinak je poboljšanje njegova duševnog zdravlja. Čovjek koji je u miru s Bogom, osjećat će u svojoj duši veliki mir. Vjera je psihoterapijski djelotvorna jer pruža čovjeku nutarnju sigurnost i usidrenost na razini transcendentnog i apsolutnog. Autor nadalje tumači Franklovu misao kako čovjekova egzistencija uvijek nadmašuje samu sebe i uvijek upućuje na neki smisao koji je kao zid iza kojeg se ne možemo dalje povući, nego se čovjek na nj mora osloniti. Čovjek to i čini i on uvijek vjeruje u neki smisao. Čovjek može otkriti smisao jer je razumno, slobodno i odgovorno biće. On je doduše djelomice uvjetovano, ali ne i determinirano biće i njime ne upravlja isključivo instinkt za užitkom, kako je mislio Freud, niti volja za moći, kako je naučavao Adler, nego čovjeka pokreće volja za smislom, uvjeren je Frankl. Autor nadalje analizira pojam podsvjesne religioznosti, koja je, prema Franklu, čovjeku imanentna iako često ostaje latentna. Frankl smatra da duhovno podsvjesno nije dio instinktivne stvarnosti.
Upravo jer je duhovno biće, čovjek ima savjest čija je zadaća otkriti čovjeku ono »jedino potrebno«. Savjest je glas transcendencije, a to u konačnici znači, kaže Frankl, da je to glas Božji. Autor završava svoj članak uspoređujući Franklov i Freudov pojam savjesti. Dok je Freud sa svojom psihoanalizom pokušao protumačiti savjest na temelju instinkta i reducirati je na nagon, Frankl je uvjeren da se čovjekova odgovornost ne može reducirati na njegovu instinktivnost, i da se ego ne može izvesti iz instinktivnosti. Instinkti nikad i nikako ne mogu sami sebe potiskivati, cenzurirati ili sublimirati. Analogno tome, Frankl zaključuje da isto tako ne može Ja biti pred samim sobom odgovorno. Ono je odgovorno pred Apsolutnim, transcendentnim, pred Bogom.

Ključne riječi
logoterapija; smisao; religija; svijest; podsvijest; savjest

Hrčak ID: 85061

URI
https://hrcak.srce.hr/85061

[engleski]

Posjeta: 3.161 *