Izvorni znanstveni članak

Vrličke starine (ili) vrlička tradicijska baština

Sanja Ivančić ; Etnografski muzej Split

Sažetak

Gornji tok rijeke Cetine zatvoren s jedne strane planinskim masivom Dinare, a s druge masivom Svilaje prirodni je okvir kraškog polja kojeg zovemo vrličko područje. Srodan susjednim plodnim dolinama rijeka Čikole, Krke i nizvodnom porječju Cetine, vrlički se kraj, upravo zbog zaleđa dviju teško prohodnih planina s plodnom kotlinom među njima, tijekom stoljeća razvijao kao prirodno i kulturno homogena cjelina. I današnje administrativne granice samostalne općine Vrlika poštuju i čuvaju tradicijske međe. Vrlika je rubna općina sa Šibensko-kninskom županijom, pa nas na njenim prilazima iz pravca Knina i Drniša čeka dobrodošlica u Splitsko-dalmatinsku županiju. Prostirući se planinom Dinarom, jugoistočna granica vrličke općine nijemi je, neprohodni dio državne granice Republike Hrvatske prema susjednoj državi Bosni i Hercegovini. No, za Vrličane intimno, možda je najvažnija ona, sa samostalnom hrvatskom državom, nanovo uspostavljena općinska granica prema Sinju. Više od rivalstva dva uistinu snažna entiteta Cetinske Krajine, ona za Vrličane znači preuzimanje odgovornosti za budućnost svoga kraja. Postavljene granice između Vrlike i susjednih područja zasnivaju se, velikim dijelom, na osobitostima njene etnografske baštine. Dugo se održala u svakodnevnom životu vrličkih sela sve do šezdesetih godina dvadesetog stoljeća. S druge strane očuvana izvornost i autohtonost njenih oblika, posebno njene narodne nošnje, zarana je plijenila pozornost i umjetnika i stručnjaka, pa je to jedna od najobrađenijih i "najopjevanijih" etnografskih cjelina Dalmatinske zagore.

Ključne riječi

Hrčak ID:

108488

URI

https://hrcak.srce.hr/108488

Datum izdavanja:

15.4.2000.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 3.580 *