hrcak mascot   Srce   HID

Izvorni znanstveni članak

Znanstvena transkripcija parlamentarizma

Davor Rodin ; Fakultet političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska

Puni tekst: hrvatski, pdf (2 MB) str. 105-117 preuzimanja: 241* citiraj
APA 6th Edition
Rodin, D. (1993). Znanstvena transkripcija parlamentarizma. Politička misao, 30 (4), 105-117. Preuzeto s https://hrcak.srce.hr/111131
MLA 8th Edition
Rodin, Davor. "Znanstvena transkripcija parlamentarizma." Politička misao, vol. 30, br. 4, 1993, str. 105-117. https://hrcak.srce.hr/111131. Citirano 27.10.2020.
Chicago 17th Edition
Rodin, Davor. "Znanstvena transkripcija parlamentarizma." Politička misao 30, br. 4 (1993): 105-117. https://hrcak.srce.hr/111131
Harvard
Rodin, D. (1993). 'Znanstvena transkripcija parlamentarizma', Politička misao, 30(4), str. 105-117. Preuzeto s: https://hrcak.srce.hr/111131 (Datum pristupa: 27.10.2020.)
Vancouver
Rodin D. Znanstvena transkripcija parlamentarizma. Politička misao [Internet]. 1993 [pristupljeno 27.10.2020.];30(4):105-117. Dostupno na: https://hrcak.srce.hr/111131
IEEE
D. Rodin, "Znanstvena transkripcija parlamentarizma", Politička misao, vol.30, br. 4, str. 105-117, 1993. [Online]. Dostupno na: https://hrcak.srce.hr/111131. [Citirano: 27.10.2020.]

Sažetak
Prema Carlu Schmittu, liberalni parlamentarizam i demokracija počivaju na oprećnim načelima. Prvi je utemeljen na načelu racionalne deliberacije, tj. na ideji da se politička volja u modernoj liberalnoj državi formira u racionalnoj diskusiji, potonja se temelji na moći kao mediju političkog djelovanja koje homogenizira narodnu većinu i eliminira divergentne manjine. Schmitt smatra da u modernoj državi načelo moći potpuno nadvladava deliberaciju i tako ukida uvjete liberalnog parlamentarizma. Na drugoj razini Schmitt argumentira da se opreka deliberacije i moći ponavlja unutar liberalno-demokratskih institucija kao dioba vlasti između višestranačkog parlamenta koji je poprište racionalne diskusije i izvršne vlasti koja je instrument političkog djelovanja i mora se legitimirati pred parlamentom. Slabost liberalne demokracije proizlazi iz jačanja onih političkih snaga (fašista, komunista) koje političku diskusiju ne vide kao proces kompeticije različitih mišljenja pred biračkom publikom, nego kao sredstvo nametanja jedine, vlastite istine.
Autor zaključuje da Schmitt promašuje bitnu dimenziju liberalne demokracije zato što svoju kritiku liberalizma zasniva na zastarjeloj, neokantovskoj metodološkoj poziciji. Analogno Rickertovoj nomotetskoj znanosti, Schmitt u svojoj političkoj teoriji suprostavlja racionalnu generalizaciju i iracionalni sadržaj. Međutim, riječ je o tome da liberalna politička znanost kao konstitutivni dio političkog procesa semantički posreduje između dvaju političkih medija, govora i djelovanja, ne ukidajući pluralnost političkih pozicija.

Hrčak ID: 111131

URI
https://hrcak.srce.hr/111131

[engleski]

Posjeta: 418 *