APA 6th Edition Štulhofer, A. (1993). ČUDO ZA TRI DANA?. Ekološke krize, egoizam i kooperacija. Socijalna ekologija, 2 (1), 53-62. Preuzeto s https://hrcak.srce.hr/138909
MLA 8th Edition Štulhofer, Aleksandar. "ČUDO ZA TRI DANA?. Ekološke krize, egoizam i kooperacija." Socijalna ekologija, vol. 2, br. 1, 1993, str. 53-62. https://hrcak.srce.hr/138909. Citirano 14.04.2021.
Chicago 17th Edition Štulhofer, Aleksandar. "ČUDO ZA TRI DANA?. Ekološke krize, egoizam i kooperacija." Socijalna ekologija 2, br. 1 (1993): 53-62. https://hrcak.srce.hr/138909
Harvard Štulhofer, A. (1993). 'ČUDO ZA TRI DANA?. Ekološke krize, egoizam i kooperacija', Socijalna ekologija, 2(1), str. 53-62. Preuzeto s: https://hrcak.srce.hr/138909 (Datum pristupa: 14.04.2021.)
Vancouver Štulhofer A. ČUDO ZA TRI DANA?. Ekološke krize, egoizam i kooperacija. Socijalna ekologija [Internet]. 1993 [pristupljeno 14.04.2021.];2(1):53-62. Dostupno na: https://hrcak.srce.hr/138909
IEEE A. Štulhofer, "ČUDO ZA TRI DANA?. Ekološke krize, egoizam i kooperacija", Socijalna ekologija, vol.2, br. 1, str. 53-62, 1993. [Online]. Dostupno na: https://hrcak.srce.hr/138909. [Citirano: 14.04.2021.]
Sažetak Rad otpočinje i završava raspravom o razlozima perzistencije ekološke osjetljivosti. Kritičko razmatranje Downsova »kruga usredotočenosti« - zakonitosti cikličnog medijskog tretiranja društvenih problema - uvodi razlikovanje ekoloških mikro- i makro-kriza koje omogućava jasnije sagledavanje odnosa u trokutu javnost - mediji - država. Predloženi zaključak, suprotan od Downsova, ističe obrnuto proporcionalnu vezu između interesa javnosti za ekološke probleme i percepcije uspješnosti države u njihovom rješavanju.
Središnji dio rada raspravlja o klasičnom problemu kolektivne iracionalnosti pri konzumaciji općeg dobra (»nesreća zajedničkog«) i njegove implikacije za socijalnu ekologiju. S osloncem u teoriji igara (analitički okviri »zatočeničke dileme«) i politekonomskom »public choice« pristupu, predložen je model kooperacije - skup načela izvedenih iz empirijskih slučajeva izbjegnute »nesreće zajedničkog« - kao instrument za propitivanje ekološke budućnosti.
U zaključnom dijelu razmatraju se mogućnosti kooperacije unutar dviju skupina ekoloških kriza, onih lokalnih te onih globalnih (kooperiranje ovdje označava mogućnost izlaska iz kriznog stanja). Jedna optimistička i jedna pesimistička predikcija (nemogućnost rješavanja globalnih eko-kriza) predložene su za daljnju diskusiju.