Pregledni rad

PRAVO NA ŽIVOTNI PROSTOR I EKOLOŠKI SUVERENITET

Ivan Cifrić ; Filozofski fakultet, Zagreb

Sažetak

U povodu rezultata empirijskog istraživanja na studentskom uzorku (1997. god; N=685) na zagrebačkom sveučilištu, autor analizira tezu da s globalizacijom ekoloških problema nastupa ograničavanje suvereniteta. Istraživane su percepcija suvereniteta nad prirodnim dobrima (na primjeru brazilske prašume) i percepcija prava vrsta na životni prostor.
Devedesetsedam posto ispitanika se slaže da međunarodna zajednica ima pravo ograničiti ekološki suverenitet. Polovina tih ispitanika misli da to ograničenje treba nadoknaditi.
Svega 9% ispitanika smatra da čovjek ima veća prava na životni prostor od ostalih vrsta, 70% ispitanika smatra da čovjek nema veća prava od ostalih vrsta, a 20% je suglasno da svaka vrsta ima toliko prava koliko si izbori.
Industrijska civilizacija priznaje ljudska prava, čije kršenje se strogo kažnjava (primjerice genocid), ali ne akceptira prava prirode (primjerice ekocid). Uvažavanje globalnih ekoloških posljedica utječe na pomak u shvaćanju prirodnih dobara (okoliša) — od »zajedničkog resursa« (shared resources) do »zajedničke brige čovječanstva« (common concern of humankind).

Ključne riječi

međunarodno pravo; prava vrsta; životni prostor; pravo prirode; vlasništvo; ekološki suverenitet; zajednička briga čovječanstva

Hrčak ID:

141616

URI

https://hrcak.srce.hr/141616

Datum izdavanja:

15.1.1998.

Podaci na drugim jezicima: engleski njemački

Posjeta: 1.349 *