hrcak mascot   Srce   HID

Izvorni znanstveni članak

Staroslavenske legende o Naumovi

Zoe Hauptová

Puni tekst: češki, pdf (11 MB) str. 77-86 preuzimanja: 237* citiraj
APA 6th Edition
Hauptová, Z. (1986). Staroslověnské legendy o Naumu. Slovo, (36), 77-86. Preuzeto s https://hrcak.srce.hr/14640
MLA 8th Edition
Hauptová, Zoe. "Staroslověnské legendy o Naumu." Slovo, vol. , br. 36, 1986, str. 77-86. https://hrcak.srce.hr/14640. Citirano 29.01.2020.
Chicago 17th Edition
Hauptová, Zoe. "Staroslověnské legendy o Naumu." Slovo , br. 36 (1986): 77-86. https://hrcak.srce.hr/14640
Harvard
Hauptová, Z. (1986). 'Staroslověnské legendy o Naumu', Slovo, (36), str. 77-86. Preuzeto s: https://hrcak.srce.hr/14640 (Datum pristupa: 29.01.2020.)
Vancouver
Hauptová Z. Staroslověnské legendy o Naumu. Slovo [Internet]. 1986 [pristupljeno 29.01.2020.];(36):77-86. Dostupno na: https://hrcak.srce.hr/14640
IEEE
Z. Hauptová, "Staroslověnské legendy o Naumu", Slovo, vol., br. 36, str. 77-86, 1986. [Online]. Dostupno na: https://hrcak.srce.hr/14640. [Citirano: 29.01.2020.]

Sažetak
Staroslavenske legende o Naumu
Poznate su tri osnovne verzije slavenskog Naumova žitija, dvije slavenske i jedna grčka koja je također prevedena na staroslavenski, sve sačuvane u kasnijoj rukopisnoj predaji. Svaka od slavenskih verzija, kao i staroslavenski prijevod, postoji samo u jednome rukopisu. Treći tekst od njih (ŽN 3) očigledno ovisi o skupini grčkih rukopisa. Zbog njihova kasnijeg podrijetla, ni jedan od ovih grčkih rukopisa nije mogao biti izravnim predloškom ŽN 3. Analiza jezika i sadržaja upućuje na zaključak da je najstarija i sasvim originalna obrada naumovske građe zastupljena u ŽN 1 i sačuvanome srpskom rukopisu iz 15. st., prepisanome iz srednjobugarskoga originala.
ŽN 2 koje je poznato u srpskom prijepisu mlađeg srednjobugarskog predloška, vjerojatno je vezano uz neki nesačuvani grčki tekst, ako već nije njegov izravan prijevod. Dosada se smatralo da predstavlja izvod iz grčkog Klimentova žitja koje se po pravilu pripisuje ohridskom biskupu Teofilaktu Bugarskomu. Međutim, čini se da će biti vjerojatnije pretpostaviti za ŽN 2 isti izvor iz kojega je crpio i Teofilakt. Taj je izvor bio kratak izvod iz moravskih žitja Konstantina I Metodija koji je preveden na grčki vjerojatno u vrijeme bizantske okupacije Bugarske. Zajedno s nesačuvanim Klimentovima žitijem koje je sastavljalo jednu cjelinu sa ŽN 1, taj je tekst poslužio kao izvor velike Teofilaktove legende.
Sasvim različito treba vrednovati ŽN 3 koje je do nas došlo u ruskoj pravopisnoj verziji, prestavljajući opet prijepis srednjobugarskoga predloška. U tom je tekstu, kao i u skupini grčkih naumovskih legendi, zastupljena građa poznata iz ŽN 2 u kasnijoj preradbi u duhu kasnobizantske hagiografije. Ako je točno da je prvobitna obrada ŽN 2 bila grčka, onda se na toj obradi temelji skupina grčkih legenda kao i ŽN3.

Hrčak ID: 14640

URI
https://hrcak.srce.hr/14640

[češki]

Posjeta: 724 *