hrcak mascot   Srce   HID

Izvorni znanstveni članak

The Family Stereaceae (Basidiomycetes) in Yugoslavia

Milica Tortić ; Hrvatska

Puni tekst: engleski, pdf (1 MB) str. 107-126 preuzimanja: 273* citiraj
APA 6th Edition
Tortić, M. (1988). Porodica Stereaceae (Basidiomycetes) u Jugoslaviji. Acta Botanica Croatica, 47 (1), 107-126. Preuzeto s https://hrcak.srce.hr/159456
MLA 8th Edition
Tortić, Milica. "Porodica Stereaceae (Basidiomycetes) u Jugoslaviji." Acta Botanica Croatica, vol. 47, br. 1, 1988, str. 107-126. https://hrcak.srce.hr/159456. Citirano 26.10.2021.
Chicago 17th Edition
Tortić, Milica. "Porodica Stereaceae (Basidiomycetes) u Jugoslaviji." Acta Botanica Croatica 47, br. 1 (1988): 107-126. https://hrcak.srce.hr/159456
Harvard
Tortić, M. (1988). 'Porodica Stereaceae (Basidiomycetes) u Jugoslaviji', Acta Botanica Croatica, 47(1), str. 107-126. Preuzeto s: https://hrcak.srce.hr/159456 (Datum pristupa: 26.10.2021.)
Vancouver
Tortić M. Porodica Stereaceae (Basidiomycetes) u Jugoslaviji. Acta Botanica Croatica [Internet]. 1988 [pristupljeno 26.10.2021.];47(1):107-126. Dostupno na: https://hrcak.srce.hr/159456
IEEE
M. Tortić, "Porodica Stereaceae (Basidiomycetes) u Jugoslaviji", Acta Botanica Croatica, vol.47, br. 1, str. 107-126, 1988. [Online]. Dostupno na: https://hrcak.srce.hr/159456. [Citirano: 26.10.2021.]

Sažetak
U Evropi je dosad poznato 6 rodova porodice Stereaceae s 19 vrsta, od kojih su neke vrlo rijetke (Jahn 1971). Dosad je u Jugoslaviji ustanovljeno 5 rodova sa 16 vrsta i ovdje se govori o njihovoj raspra- stranjenosti u nas.
Samo je manji broj vrsta, uglavnom čestih, bio objavljen već prije za našu zemlju, i to s jednog ili s nekoliko lokaliteta Većina ovdje iznesenih podataka rezultat je najnovijih istraživanja. Neke vrste, nađene na malo mjesta, vjerojatno su uistinu rijetke,.no broj poznatih lokaliteta čak i onih općenito čestih zapravo je malen, uglavnom stoga što mnogi naši krajevi nisu istraživani s mikološkog gledišta.
Lokaliteti su prikazani na kartama, a pojedinačno navedeni u engleskom tekstu samo ako ih je dvadesetak i manje. Uzeti su u obzir i podaci iz literature, iako bez pristupačnih herbarskih primjeraka, ako su se činili vjerojatnima. U nekim su slučajevima bili sumnjivi, što je istaknuto. Označeni su domaćini, nadmorske visine, po mogućnosti i tipovi šuma. Istraživana je i reakcija hifa s odebljalim zidovima u krezilnom plavilu.
Od roda Amylostereum ustanovljeni su A. areolatum, koji se uglavnom razvija na smrekovu drvu, na 22 lokaliteta, A. chailletii, najčešće na jelovu drvu, na 17, te A. laevigatum, karakterističan za drvo raznih vrsta borovica i tise,na 8, sva tri od nizine do oko 1400 m. Hife u krezilnom pravilu postaju vrlo tamno modre s crvenim preljevom.
Columnocystis abietina i C. ambigua rastu na smrekovu drvu. Od prve je poznato 7 lokaliteta, no vjerojatno je broj lokaliteta veći, a druga je nađena samo na jednom mjestu i općenito je vrlo rijetka. U krezilnom pravilu hife im reagiraju kao u pređašnjem rodu.
Lopharia spadicea raširena je u Evropi najviše u južnim dijelovima. Nalazi se, iako rijetko, i u srednjoj pa i sjevernoj Evropi na toplijim mjestima (Kotlaba 1986a). U nas je nađena na 14 lokaliteta, no sigurno je mnogo češća, jer je spomenuti autor navodi u Čeho- slovačkoj, gdje se smatra rijetkom, na 88 nalazišta. Raste na mrtvom drvu različitog listopadnog drveća, većinom u nižim predjelima pa do 1000 m, izuzetno i na višim lokalitetima. U krezilnom plavilu postaju hife i cistide intenzivno crvene (metahromatične) s ljubičastim tonom.
Od roda Stereum raste u Jugoslaviji 8 vrsta. Među njima S. hirsutum pripada najčešćim i najobičnijim lignikolnim gljivama, a ustanovljen je na 27 rodova listača i 3 vrste četinjača. Osobito se često nalazi na bukvi i hrastu, zatim na lijeski, grabu i dr. Zasad je poznato oko 150 lokaliteta, od morske obale do 1500 m visine, ali za mnoga područja gdje je sigurno prisutan nije zabilježen. Na pojedinim se nalazištima razvija u velikom mnoštvu na ležećim granama, trupcima i dr.
S. insignitum u nas je raširen uglavnom na bukovu drvu, samo je dvaput nađen na crnom grabu. Poznat je na preko 60 lokaliteta, većinom na višim nadmorskim visinama, od 600 do 1600m; izuzetno se javlja u nižim dijelovima, gdje su razvijene bukove šume, kao u Đerdapu na 100—180 m.
S. gausapatum karakterističan je za hrast (nađen na 5 vrsta hrastova), ali dolazi i na nekim drugim lišćarima. Utvrđeno je ukupno 19 nalazišta, najviše s jadranskog primorja i iz Makedonije, i to većinom u nižim položajima. Himenij mu na pritisak pocrveni. Istu takovu reakciju pokazuju S. rugosum i S. sanguinolentum. Prvi je nađen na 56 lokaliteta na lišćarima, najviše na bukvi, pa na grabu, lijeski, pojedinačno i na nekim drugim rodovima; nerijetko raste na mrtvim ili oštećenim dijelovima živog drveća. Manji je broj lokaliteta na visinama do 500 m, većina je od 500—1600 m. S. sanguinolentum javlja se samo na drvu četinjača, a poznato je 45 lokaliteta, od morske obale do oko 1600 m. Najčešće je nađen na jeli i smreki, rjeđe na različitim borovima i arišu.
S. rameale dosad je poznat samo iz Slovenije i Hrvatske s ukupno 18 lokaliteta, no sigurno dolazi i u drugim krajevima. Zajedno sa S. hirsutum, kojemu je veoma sličan, često raste u nizinskim šumama na istim ležećim granama hrasta, samo na tankim ograncima. Većinom je nađen na drvu hrasta, na nižim nadmorskim visinama, jedino je na tri mjesta rastao i na bukovu drvetu u visinama između 850 i 1000 m.
S. reflexulum poznat je samo s dva lokaliteta na čempresu, šmriki i neodređenoj listači (Tortić 1975, Kuthan 1980). To je izrazito mediteranska vrsta koja je na našem primorju vjerojatno raširenija.
S. subtomentosum u nas je zabilježen tek u novije doba na 8 lokaliteta. Raširen je osobito u nizinskim šumama, na visinama 100—150 m. gdje je može razviti vrlo obilno na ležećem drvu johe, zatim hrasta lužnjaka, ponekad i drugog drveća. Nađen je rjeđe i na visinama 400— —450 m na lipi, hrastu i bukvi. Nalaz na ozlijeđenim dijelovima stojećih stabala bukve na visini od najmanje 1000 m (Grujoska i Prljinčević 1972) nije pouzdan, jer je ta gljiva saprofit. Navod se međutim ne može provjeriti bez dokaznog materijala pa je lokalitet označen upitnikom.
U svim vrstama roda Stereum hife i cistide postaju u krezilnu plavilu crvene.
Xylobolus frustulatus u našoj se fitopatološkoj literaturi navodi kao opasan razarač hrastova drveta na kojem se isključivo razvija. Zasad je pronađen samo na 11 lokaliteta. U vezi sa svojim domaćinima dolazi pretežno na nižim nadmorskim visinama.
X. subpileatus dosad je ustanovljen na po jednom nalazištu u Sloveniji i Hrvatskoj, oba puta na drvu cera, za koji se smatra da mu je najvažniji domaćin.
U krezilnu plavilu himenij vrsta Xylobolus postaje svijetlocrven, niži slojevi plodišta X. frustulatus plavoljubičasti, dok kod X. subpileatus skeletne hife postaju vrlo tamnocrvene, a hife tomentuma tamnoplave.
Na kraju se govori o nekim iskustvima pri istraživanju reakcija hifa u krezilnu plavilu.

Ključne riječi
gljive; bazidiomiceti; Steraceae

Hrčak ID: 159456

URI
https://hrcak.srce.hr/159456

[engleski]

Posjeta: 443 *