Sažetak sa skupa

RIZICI PREKOMJERNOG I NEDOVOLJNOG UNOSA JODA SA HRANOM

Dalila Duraković ; Velfarm doo Gračanica BiH
Midhat Jašić ; Tehnološki fakultet Univerziteta u Tuzli, Univerzitetska br 8 75 000 Tuzla, Bosna i Hercegovina
Nizama Salihefendić ; Medicinski fakultet Univerziteta u Tuzli BiH
Muharem Zildžić ; Medicinski fakultet Univerziteta u Tuzli BiH

Sažetak

Uvod: Povijesno, nedostatak joda je bio vrlo čest u prehrani ljudi pa je takođe bila česta pojava rizika
od bolesti koje su se javljale zbog njegovog nedostatka. Prema količini u Zemljinoj kori (oko 0,5 ppm),
jod je vrlo rijedak element što je uzrokovalo njegov manjk u flori i fauni pa time i u prehrani. Danas
je najvažniji izvor joda u prehrani jodirana sol. Za jodiranje se uglavnom koriste kalijum-jodid (KI) i
kalijum-jodat (KIO3).
Preporučena količina soli za odrasle osobe je 4 do 6 g. S tom količinom soli unose se i preporučene količine
joda. Israživanje današnjih prehrambenih navika stanovništva razvijenih zemalja pokazuje da se
soli unosi 2 do 3 puta više, a time i joda.
Cilj rada: U radu su prikupljeni i sistematizirani podaci o unosu joda putem soli i drugih vrsta hrane te
rizicima njegovog prekomjernog i nedovoljnog unosa.
Rezultati: Svjetska zdravstvena organizacija je 1990-ih godina usvojila univerzalni postupak jodiranja
soli u cilju eliminaciju njegovog nedostatka u prehrani. Preporučeni dnevni unos joda je od 100 do 200
mcg za odrasle, za djecu do 6 godina 90 mcg, djecu od 7 - 12 godina 120 mcg, a tokom trudnoće i dojenja
preporučuje se do 250 mcg joda. S druge strane tokom kuhanja i pripreme hrane, mogu da se gube
određene količine joda.
Osim u soli jod se prirodno nalazi u morskoj vodi, morskim algama, školjkašima, rakovima i škampima,
bakalaru i tuni te u jajetu i puretini. Ukoliko je prisutan u zemljištu jod se može naći u u malim količinama
u povrću i nekim vrstama voća.
Hrana može sadržavati takozvane goitrogene tvari koje sprečavaju da jod obavlja svoje metaboličke
funkcije.Takvi sastojci se nalaze u kupusnjačama: kelju, brokuli i cvjetači. Ove supstance mogu ometati
funkciju štitaste žlijezde na različite načine. Neka jedinjenja indukuju antitijela da reaguju sa štitastom
žlijezdom, drugi ometaju enzim štitne žlijezde, koji je odgovoran za dodavanje joda tokom biosinteze
tireoidnih hormona itd. goitrogeni su zastupljeni u hrani koja sadrži: gluten, soju i izotiocijanate.
Populacijske grupe podložne jodnom deficitu su: osobe koji ne koriste jodiranu so, trudnice, osobe
koji žive u područjima s jodom-deficitarnim zemljištem, osobe koje konzumiraju hranu sa goitrogenim
jedinjenjima itd. Simptomi nedostatka joda u organizmu su: usporena moždana aktivnost, usporen metabolizam,
pad imuniteta, emotivna uznemirenost i anksioznost, ciste, bol i u grudima,ugrožene funkcije
pojedinih oragana i nepravilan rad štitne žlijezde.
Pretjeran unos namirnica bogatih jodom također može negativno uticati na organizam i dovesti do posljedičnog
uvećanja štitne žlijezde sa smanjenjem njene funkcije, upale i raka štitnjače. Moguće su i interakcije
joda sa pojedinim lijekovima koje se uzimaju. Uzimanje joda kao dodatka prehrani može izazvati
interakciju sa anti-tireoidnim lijekovi, kao što su methimazole koji se koriste za liječenje hipertireoze.
Uzimanje visokih doza joda s anti-tireoidnim lijekovima može dovesti da tijelo proizvodi premalo hormona
štitnjače.
Zaključak: Jod je element kojeg je potrebno svakodnevno unositi u organizam, a prekomjerni i nedovoljni
unos nosi određene rizike. Iako su uloženi veliki napori međunarodne zajednice da se rijesi
problem unosa joda, jodiranje soli i unos joda jos uvijek su nedovoljno istraženi. U posljednje vrijeme
sve su češće bolesti poeremećaja rada štitne žlijezde, a jod kao mikroelement ima značajnog utjecaja na
njeno pravilno funkcioniranje.

Ključne riječi

rizici; unos joda

Hrčak ID:

173861

URI

https://hrcak.srce.hr/173861

Datum izdavanja:

16.12.2016.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 3.160 *