Skoči na glavni sadržaj

Pregledni rad

https://doi.org/10.15516/cje.v19i0.2674

Kineziološka edukacija budućnosti

Vladimir Findak ; Faculty of Kinesiology, University of Zagreb


Puni tekst: engleski pdf 124 Kb

str. 189-199

preuzimanja: 190

citiraj

Puni tekst: hrvatski pdf 124 Kb

str. 189-199

preuzimanja: 392

citiraj


Sažetak

Kineziološka edukacija budućnosti, posebice s motrišta esencijalnih i egzistencijalnih potreba prilagodbe djece suvremenim životnim uvjetima, mora se promatrati u kontekstu barem četiri čimbenika: stalnosti promjena, osjetljivosti najmlađih na suvremene civilizacijske tokove, potrebu stalne transformacije odgojno-obrazovnog sustava, naglašenu važnost kineziologije i njezinih primijenjenih područja u tom sustavu.
Suvremeni su životni uvjeti spremno dočekani od kineziologijske teorije i kineziološke prakse, a brojna istraživanja pokazuju kako primjereno provođenje nastave tjelesne i zdravstvene kulture, ali i tjelesno vježbanje, postaje univerzalni korektiv nedovoljne tjelesne aktivnosti.
S obzirom na takve spoznaje paradigma kineziološke edukacije budućnosti podrazumijeva bavljenje problematikom koja imanentno pripada kineziologiji i njezinim primijenjenim područjima, kao i onim globalnim problemima ili dijelovima tih problema kojima se ne bavi ni jedna druga znanost. Očekuje se i promjena paradigme supstratne znanosti i njezinih primijenjenih područja, a njihov autoritet treba biti znanstveno utemeljen. Primijenjena područja kineziologije u najširem smislu, tjelesno i zdravstveno odgojno-obrazovno područje u užem smislu i tjelesna i zdravstvena kultura u najužem smislu imaju iznimnu vrijednost koja se, uz ostalo, očituje u tome što u suvremenom društvu zbog svoje univerzalnosti, intaktnosti, dominacije, kao i brojnih drugih komparativnih prednosti, uz obitelj i školu, predstavlja treći odgojno-obrazovni sustav. Jedan od strateških pravaca kineziološke edukacije u budućnosti, poglavito uvjetovan sve prisutnijim motoričkim inaktivitetom svih dobnih skupina djece, učenika i mladeži, trebao bi biti u promicanju novog stila života, zbog čega osiguranje stjecanja kineziološke pismenosti tijekom školovanja treba proglasiti temeljnim ljudskim pravom i prijedlog „Deklaracije“ uputiti u Ujedinjene narode na usvajanje. U teoriji i praksi, uključujući i područje kineziološke edukacije, primjenjuju se različite vrste dijagnostičkih postupaka, ali još uvijek relativno malo i obrazovna dijagnostika. Budućnost kineziološke edukacije sasvim sigurno ovisi ne samo o primjerenoj kineziološkoj izobrazbi budućih stručnih kadrova, njihovu stručnom usavršavanju, nego i o definiranju standarda kineziološke profesije u skladu s novim i bitno promijenjenim uvjetima života i rada u suvremenom društvu. Kineziologija kao supstratna znanost i njezina primijenjena područja sigurno koračaju u budućnost, o čemu najbolje govore do sada postignuti rezultati. Može se očekivati da će u 21. stoljeću napokon pobijediti svijest o neophodnosti bavljenja tjelesnim aktivnostima tijekom čitava čovjekova života, u skladu s njegovom životnom dobi, prilikama i okolnostima. Štoviše, sve upućuje na zaključak da će ne samo suvremeni čovjek i društvo spoznati da su tjelesne aktivnosti conditio sine qua non ljudske opstojnosti, nego i da se ciljevi civiliziranog društva bez kineziologije i njezinih primijenjenih područja ne mogu realizirati!

Ključne riječi

kineziologija; kineziološka edukacija; suvremeni uvjeti; budućnost; odgojno-obrazovni sustav; kineziološka pismenost

Hrčak ID:

193790

URI

https://hrcak.srce.hr/193790

Datum izdavanja:

3.8.2017.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 1.354 *