Izvorni znanstveni članak
Katolička crkva u Bosni i Hercegovini u dokumentima uprave državne bezbjednosti pedesetih godina 20. stoljeća
Ivica Lučić
; Hrvatski institut za povijest, Zagreb, Hrvatska
Sažetak
Komunistička partija Jugoslavije smatrala je Katoličku crkvu svojim najvećim i najopasnijim neprijateljem. Vlast s totalitarnim ambicijama nije mogla otrpjeti postojanje organizacije koja okuplja velik dio naroda, a nije pod njezinom kontrolom. Posebno što je bilo potpuno jasno da najveći dio crkvene hijerarhije tu vlast s pravom doživljava stranom i neprijateljskom. Analizirano razdoblje obuhvaća desetljeće poslije masovnih ubojstava katoličkih svećenika i vrlo širokih neselektivnih represivnih mjera koje su uključivale progon, oduzimanje imovine, zabrane kretanja, uhićenja, suđenja i dugogodišnja zatvaranja nadbiskupa, biskupa, provincijala i drugih svećenika. Kada se vlast učvrstila, a i međunarodne okolnosti se nešto promijenile, uslijedile su sofisticiranije metode represije i pritiska na Crkvu. Došlo je do prvih službenih susreta, osnovana su svećenička udruženja, koja su potakla postupak diferencijacije, odnosno podjele svećenika na »narodne« i »nenarodne« ili dobre i loše – naravno gledano iz perspektive komunističke vlasti. Taj proces pratile su mjere sveobuhvatne propagande i kontrole svećenika, podmetanja, zavađanja, kompromitacije i svega onoga što je komunističkoj vlasti moglo poslužiti da oslabi Katoličku crkvu i smanji njezin utjecaj u društvu, a prije svega u hrvatskome katoličkom narodu. U toj borbi, uz brojne vjernike stradali su i mnogi svećenici; jedni su izgubili živote, a drugi »duše«. To razdoblje odnosa Crkve i države na simboličan način završava smrću kardinala Alojzija Stepinca.
Ključne riječi
Katolička crkva; Komunistička partija Jugoslavije; Bosna i Hercegovina; Udba; progon; suđenje.
Hrčak ID:
225270
URI
Datum izdavanja:
27.6.2019.
Posjeta: 1.313 *