Izvorni znanstveni članak
Kaspar Schott o Getaldićevu djelu Promotus Archimedes
Ivica Martinović
orcid.org/0000-0003-0424-1242
; Dubrovnik,Hrvatska
Sažetak
Kaspar Schott, prvo rimski urednik Kircherovih izdanja (1652–1655), a potom profesor matematike na isusovačkoj akademiji u Würzburgu (1655–1666), u trima je svojim djelima uputio na Getaldića. Radi dovršetka svojih rukopisa on je na frankfurtskom sajmu knjiga u jesen 1655. godine, u glasovitoga amsterdamskoga izdavača i knjižara Jana Jansona, nabavio dva djela koja je po Kircherovu nalogu ostavio u Rimu, a oba su upućivala na Getaldićeve znanstvene doprinose: Ricciolijev Almagestum novum i Delitiae mathematicae et physicae (1651) Georga Philippa Harsdörffera. U predgovoru svoga prvijenca Mechanica hydraulico-pneumatica (1657) Schott je Getaldića uvrstio u poduži popis pisaca iz hidrostatike i pneumatike: između starijih suvremenika i istaknutih znanstvenika iz sljedećega naraštaja. Osim toga smatrao je da četvorica autora iscrpljuju sadržaj ondašnje hidrostatike: Stevin, Getaldić, Galilei i Giovanni Battista Odierna, ali Getaldića nije izrijekom uvrstio među autore koji uspješno povezuju teoriju s praksom. U svojoj je vlastitoj knjižnici Schott imao djela petorice autora koji su u svojim djelima upućivali na Getaldića: Marina Mersennea, Marija Bettinija, Giovannija Battiste Odierne, Niccolòa Cabea i Georga Philippa Harsdörffera. Njemački je isusovac u svoju Mehaniku uključio poglavlje o Stevinovoj »čudesnoj« hidrostatičkoj vagi, a taj se kontekst ne može smisleno povezati s Getaldićevom vagom i metodologijom vaganja. U svom drugom djelu pod neobičnim naslovima Magia universalis naturae et artis (1657–1658) i Thaumaturgus mathematicus Schott je sustavno izložio osam matematičkih i fizičkih disciplina, a u trećem svesku, koji sadrži treći dio, prikazao je hidrostatiku pod naslovom »Magia hydrostatica«, pri čem je čak jedanaest puta izravno spomenuo Getaldića. Na početku svoje hidrostatike Schott je izrekao deset postulata ili, kako ih je on nazvao, »hipoteza«, a u njihovim se obrazloženjima dvaput pozvao na Getaldića. Uz drugu je hipotezu uputio na Getaldićeve podatke za različite relativne težine tekućina da bi potkrijepio da se tekućine razlikuju po svojoj relativnoj težini, a uz desetu hipotezu upozorio na to da je Getaldić u drugom i trećem stavku svoga Unaprijeđenoga Arhimeda dokazao tvrdnju: čvrsta i tekuća tijela međusobno su razmjerna po težini i obujmu. S pravom je prigovorio Getaldićevim podacima za relativne težine tekućina, »jer tekućine iste vrste nemaju na svim mjestima jednaku težinu«, misleći prije svega na vino i ulje. S druge strane, osobito je pohvalio Getaldićevo tumačenje Vitruvijeva izvješća o Arhimedovu otkriću, čak ga je u rješavanju poteškoća u Vitruvijevu tekstu stavio ispred Galileia, Odierne i Cabea. Njemački je isusovac najopsežnije prikazao Getaldićevu metodu za otkrivanje udjela zlata u Hieronovu zavjetnom vijencu – s pomoću pravila trojnog, pridodavši čak i Getaldićev primjer. U »Magia hydrostatica« (1658) Schott je dakle referirao ili komentirao sve bitne sastavnice Getaldićeve metodologije u Unaprijeđenom Arhimedu: dokaze u prvom, teorijskom dijelu rasprave; podatke u tablicama; dokaze i primjere uz problem Hieronova zavjetnoga vijenca s najznatnijim primjenama. Napokon, u svojoj »potpunoj enciklopediji svih matematičkih disciplina«, što ju je naslovio Cursus mathematicus (1661), Schott je na početku hidrostatike uputio na Getaldića kao na jednoga od triju glavnih pisaca u tom području – uz Arhimeda i Stevina. Skratio je svoja obrazloženja uz drugu i šestu ‘hipotezu’ pa stoga nije spomenuo Getaldića. Ponovio je i prigovor Getaldiću da relativna težina nekih tekućina ovisi o mjestu njihove proizvodnje. Ipak, u usporedbi s »Magia hydrostatica« broj uputnica na Getaldića smanjen je s jednaest na dvije, jer je, protivno očekivanjima, argumentativni sloj, naglašeno prisutan u Magia universalis naturae et artis, posve izostao u Schottovu djelu Cursus mathematicus, uključujući i dokaze.
Ključne riječi
Marin Getaldić; Arhimed; Vitruvije; Giovanni Battista Riccioli; Kaspar Schott; Athanasius Kircher; Marin Mersenne; Mario Bettini; Giovanni Battista Odierna; Niccolò Cabeo; Georg Philipp Harsdörffer; matematika 17. stoljeća; hidrostatika 17. stoljeća; metodologija 17. stoljeća; filozofija znanosti u 17. stoljeću; hidrostatička vaga; tablica relativnih težina; problem Hieronova zavjetnog vijenca; određivanje vrsnoće zlata
Hrčak ID:
240938
URI
Datum izdavanja:
25.12.2019.
Posjeta: 836 *