Izvorni znanstveni članak
ANALIZA POLIMORFIZMA ESTROGENOG RECEPTORA TE VELIČINE LEGLA U PRVOPRASKINJA: PRELIMINARNI REZULTATI
Sven Menčik
; Faculty of Veterinary Medicine, University of Zagreb, Zagreb, Croatia
Tomislav Balenović
; C. Zuzorić 1, Zagreb, Croatia
Slavko Lulić
; Krmiva Ltd., Zagreb, Croatia
Mario Modrić
; Krmiva Ltd., Zagreb, Croatia
Mario Ostović
; Faculty of Veterinary Medicine, University of Zagreb, Zagreb, Croatia
Velimir Sušić
; Faculty of Veterinary Medicine, University of Zagreb, Zagreb, Croatia
Igor Štoković
; Faculty of Veterinary Medicine, University of Zagreb, Zagreb, Croatia
Anamaria Ekert Kabalin
; Faculty of Veterinary Medicine, University of Zagreb, Zagreb, Croatia
Sažetak
Identifikacijom pojedinih gena odgovornih za veličinu legla te njihovom primjenom u selekciji jedinki, možemo doprinijeti povećanju reprodukcijske učinkovitosti svinja. Estrogeni receptor (ESR) jedan je od kandidatnih gena povezanih s rastom i reproduktivnim svojstvima. Cilj ovog preliminarnog istraživanja bio je analizirati polimorfizam odsječka gena ESR-PvuII, utvrditi frekvencije različitih genotipova kao i veličinu legla za svakog od njih. Primjenom lančane reakcije polimerazom genotipizirano je 30 prvopraskinja hibrida Topigs 20. Polimorfizam estrogenog receptora utvrđen je primjenom restrikcijske endonukleaze PvuII. Analizirani su sljedeći reproduktivni pokazatelji: ukupan broj oprasenih odojaka (UOO), broj živooprasenih odojaka (ŽO), broj mrtvooprasenih odojaka (MO) i broj mumificiranih odojaka (MM). Izračunate su frekvencije alela i genotipova, te je χ2-testom analizirano odstupanje od Hardy-Weinbergove ravnoteže. Značajnost razlike u promatranim svojstvima između pojedinih genotipova testirana je analizom varijance. Utvrđena su tri genotipa sa sljedećom zastupljenošću: AA (13), AB (14) i BB (3). Frekvencija alela A iznosila je 0,67, a alela B 0,33, pri čemu nije utvrđeno odstupanje od Hardy-Weinbergove ravnoteže. U prvopraskinja genotipa BB utvrđen je najveći broj UOO (14,33) i MO (2,33) za razliku od genotipa AA s najvećim brojem ŽO (12,66) i MM (0,38) odojaka. Iako su pronađene pojedine razlike u veličini legla kod jedinki različitih genotipova, one nisu bile statistički značajne (p>0,05). Vjerujemo da će daljnje analize provedene na većem broju jedinki doprinijeti konkretnijim zaključcima o mogućoj povezanosti ESR-PvuII genotipa i veličine legla u krmača Topigs 20.
Ključne riječi
odsječak gena estrogenog receptora; Topigs 20; veličina legla
Hrčak ID:
101415
URI
Datum izdavanja:
25.4.2013.
Posjeta: 1.325 *