Pregledni rad
Slijepi u islamu
Orhan Jašić
orcid.org/0000-0001-7810-7850
Zuhdija Hasanović
orcid.org/0000-0002-5363-7297
; Fakultet islamskih nauka, Sarajevo, Bosna i Hercegovina
Sažetak
U radu smo ukratko pokušali naglasiti različitost između pojmova slijepac i slijepi u Božjoj objavi (Kur’anu) i u islamskoj Predaji (hadisu). Božja objava i Predaja kao dva osnovna izvora islama, a samim time i islamskog moralnog učenja, govore o slijepim ljudima u pozitivnom smislu, no s druge strane, osuđuju slijepce, koji kraj očuvanog vida ne vide ispravno. također je podcrtana bitnost lijepe riječi u islamskom načinu svakodnevnog življenja i izgradnje međuljudskih odnosa, i to osobito sa slijepim ljudima kojima je, zbog nemogućnosti opažanja neverbalne komunikacije, i više potrebna lijepa riječ nego osobama koje vide.
Prvi dio rada posvećen je kazivanjima o Jakubu (Jakov) i Šuajbu (Jethro), Božjim poslanicima koji su bili slijepi u jednom periodu svog života. nadalje se govori o drugoj osobi, abdullahu
ibn Umm Mektumu, slijepom čovjeku koji je imao posebno mjesto u svetoj povijesti, jer je bio povod objavljivanja izvjesnih kur’anskih stavaka (ajeta). Potom je ukazano i na pogreške pri prevođenju Kur’ana na bosanski (hrvatski) jezik, gdje je kod većine prevoditelja došlo do pogrešnog prevođenja riječi slijepi. Naime riječ je prevođena kao slijepac. U radu su navedene i analizirane Predaje koje govore o slijepim ljudima. U zaključku je istaknuta potreba odgovornosti, s aspekta islama, i opreznost pri korištenju riječi u govoru i komunikaciji sa slijepim ljudima.
Ključne riječi
islam; Božja objava; Predaja; komunikacija; slijepi; slijepac
Hrčak ID:
110359
URI
Datum izdavanja:
1.5.2013.
Posjeta: 5.372 *