Izvorni znanstveni članak

GOVOR HAJMAŠA U MAĐARSKOJ

Sanja Vulić ; Zavod za lingvistička istraživanja HAZU u Zagrebu

Sažetak

U Mađarsku, sjeverno od grada Pečuha, a u blizini Dombovara, početkom 18. stoljeća, tj. g. 1715., iselila se skupina Hrvata iz središnje Hrvatske. Smjestili su se u selu Mágocs, Nagyhajmás i Bikal. Govori tih Hrvata imali su čakavsku osnovicu, s više ili manje inonarječnih utjecaja. Temeljeni su na ikavsko-ekavskom dijalektu čakavskoga narječja, premda ne rabe upitno-odnosnu zamjenicu Ča. Danas mjesne govore Magoča i Bikala više nije moguće istražiti jer su govornici hrvatskoga jezika izumrli, a njihovi potomci potpuno pomađareni. Hrvatskim jezikom govori još samo jedan stanovnik Hajmaša, osamdesetjednogodišnji Josip Kasonjić. U srpnju 2004. imala sam sreću dugo razgovarati s Josipom Kasonjićem u njegovu domu u Hajmašu. Na temelju tog razgovora zaključila sam da je hajmaški govor temeljno čakavski, s nešto kajkavskih i još više štokavskih značajki prihvaćenih još prije preseljenja, te da je naknadno, posebice na leksičkoj razini, pretrpio znatniji štokavski utjecaj, možda i inojezični. Ukratko, na temelju govora posljednjega Hrvata u Hajmašu, te usporedbe toga govora s čakavskim govorima u ogulinsko-modruškoj udolini i Gackoj dolini, sa sigurnošću se može utvrditi da su Hajmašani bili podrijetlom s područja između Ogulina i Otočca te da su njihovi predci, na putu prema Hajmašu, došli u kontakt i s nekim drugim štokavskim govorima od kojih supreuzeli pojedine balkanske turcizme.

Ključne riječi

Hrčak ID:

112013

URI

https://hrcak.srce.hr/112013

Datum izdavanja:

3.4.2006.

Podaci na drugim jezicima: talijanski engleski

Posjeta: 2.739 *