Izvorni znanstveni članak
Biblijski likovi u vjeronaučnoj nastavi s osvrtom na temu praštanja i pomirenja
Marinko Vidović
orcid.org/0000-0003-0746-023X
; Katolički bogoslovni fakultet, Sveučilište u Splitu
Sažetak
U ovom radu analizira se svijet Biblije s obzirom na različite osobe koje se u njoj pojavljuju kao nositelji određenih radnji, ideja i pogleda na svijet, određenih odnosa prema Bogu, čovjeku i svijetu koji ih okružuje. Nakon nekih općenitih zapažanja o biblijskim osobama i uočavanja temelja njihove paradigmatske vrijednosti za ljudsko, točnije vjerničko doživljavanje stvarnosti, koju otkrivamo u simbolu i procesu simbologizacije, obrađujemo četiri konkretne starozavjetne (Abraham, Josip, David, Jona) i dvije novozavjetne (Nikodem, Izgubljeni sin) osobe. U prvom koraku sažeto iznosimo biblijsko pripovijedanje o njima, fabulu, a onda uočavamo teološke domete i paradigmatsku vrijednost pojedinih osoba, s posebnim osvrtom na tematiku opraštanja. Vodeći računa o teološko-eklezijalnoj, egzegetskoj, heremeneutičkoj i pedagoško-didaktičkoj uporabi Biblije u katehezi, o Bibliji koja propituje naš život i o konkretnom životu koji propituje Bibliju, svaku pojedinu osobu istražujemo po shemi: vidjeti – prosuditi – djelovati.
Svi biblijski likovi su paradigmatski likovi, modeli u kojima se odražava ljudsko povijesno stanje, ljudski uspjesi i tragedije, ljudska nadanja, stremljenja i razočaranja, ljudski međuodnosi i odnosi prema svekolikoj stvorenoj stvarnosti, jednostavno ljudski život. Svi su prikazani u optici odnosa prema vertikali, prema Bogu, izvorištu i dovršitelju života, prema čovjekovoj Bogom ili, filozofskim rječnikom rečeno, transcendentno određenoj stvarnosti. Abrahamova vjera, Josipova pravednost, Davidova ljudskost i Jonina tvrdoglavost, modeli su čovjekova zrcaljenja pred Bogom. A što se tiče opraštanja i pomirenja, Abraham je model preventivnog izbjegavanja i mogućnosti sukoba, model mirotvorstva koji unaprijed nudi oproštenje; Josip velikodušno oprašta onima koji su prema njemu neprijateljski postupili, i to baš kao braća. Ne gaji u sebi osvetu i mržnju, već razborito i postupno priprema promjenu braće i nudi im oproštenje i pomirenje; David je model ljudske slabosti koja ipak znade i opraštati i tražiti oproštenje i prihvatiti ga; Jona, premda čovjek Božji i prorok, tvrdokorno odbacuje Boga oproštenja, barem u odnosu prema neprijateljima. Jedino iz svijesti da je i sam potrebit oproštenja može u njemu dozrijeti prihvaćanje Božjega načina postupanja.
Novozavjetni likovi su uronjeni u cjelinu novozavjetne poruke koja sve ljudsko, čak i patnju, krivnju, pa i samu smrt, doživljava kao mjesto Božje blizine. U kristološkoj optici novozavjetni su autori uvjereni da Bog, unatoč smrti i onkraj smrti, nudi mogućnost konačnog dovršenja. Nikodem je tako osoba koja treba iskoraknuti iz tradicionalnog i stoljećima uobičajenog, prihvatiti Boga koji nudi novo rođenje, koje se povijesno najjasnije očituje u moći opraštanja. Izgubljeni sin je model čovjeka koji želi živjeti bez Boga, koji se želi ostvariti u samostojnosti i slobodi bez Boga. Takav pokušaj nužno rezultira totalnim egzistencijalnim padom iz kojega je moguće izaći jedino obraćenjem, kajanjem i traženjem oproštenja.
Unatoč većoj ili manjoj idealizaciji optikom vjere u Boga, svi biblijski likovi, čak i oni fiktivni, ljudi su svoga vremena i prostora, svi žive normalnim i uobičajenim ljudskim životom obogaćenim sviješću saveza s Bogom. U njima svaki čovjek, bez obzira na to kada, gdje i u kojim okolnostima živi, može tražiti i naći ispravan model integralnog ljudskog ostvarenja koje je od utjelovljena Božjega Sina prožeto božanskom stvarnošću i neodvojivo od nje.
Ključne riječi
Biblija; kateheza; osoba/e; pogled na svijet; ambijent; paradigma; simbol; biblijsko pripovijedanje; teološki dometi; opraštanje; pravednost; vjera; ljudskost; tvrdoglavost; novo rođenje; idealizacija; integralno ljudsko ostvarenje; Abraham; Josip; David; Jona; Nikodem; Izgubljeni sin
Hrčak ID:
113918
URI
Datum izdavanja:
17.12.2001.
Posjeta: 2.500 *