Izlaganje sa skupa
Vladimir Prelog i organska kemija u proteklom stoljeću
D. Sunko
Sažetak
Organska kemija doživjela je tijekom proteklog stoljeća duboke i korjenite promjene kojima je Vladimir Prelog bio svjedokom i aktivnim sudionikom. Sintetska kemija i istraživanja strukture prirodnih spojeva bile su u središtu interesa organskih kemičara. Preparativne metode omogućile su pripremu mnogih novih spojeva. Sveučilišni laboratoriji bili su u sprezi s industrijskim pogonima, gdje je prednjačila njemačka kemijska industrija. Sve se to do sredine 20. stoljeća zbivalo na empirijski stečenim saznanjima tako da je organska kemija bila praktički odvojena od drugih kemijskih područja.
U takvom se ozračju školovao Vlado Prelog u Pragu, kao učenik Emila Votočeka i svog neposrednog mentora Rudolfa Lukeša. Praksu u sintezi organskih spojeva stekao je pripravljajući naručene kemikalije u malom pogonu svog poslodavca i prvog doktoranda G. J. Drize. Kad je Lukeš intuitivno predložio strukturu adamantana, Prelogu je sinteza tog visokosimetričnog spoja predstavljala izazov koji je ostvario njegov doktorand Rativoj Seiwerth. Povezanost s tvornicom "Kaštel" potaknula je njegov interes za kemiju biološki aktivnih spojeva, a jedinstvena stereokemija adamantana usmjerila je njegova istraživanja na stereokemiju i klasifikaciju kiralnih spojeva poznatu kao CIP-sustav. Ta su mu istraživanja osigurala Nobelovu nagradu, koju je 1975. dijelio s Johnom Cornforthom. Kao nasljednik Ružičke na Katedri za organsku kemiju Savezne visoke tehničke škole u Zürichu (ETH) prepoznao je važnost povezivanja klasične, tradicionalne organske kemije, koja se temeljila na dobroj memoriji i napornom radu u laboratoriju i modernog pristupa koji su u nastavu i istraživanja uveli anglosaksonski kemičari. Novo razdoblje za organsku kemiju počinje sredinom 60-ih godina kad su Woodward i Hoffmann objavili pravila orbitalne simetrije. Primjena kvantno-mehaničkog pristupa i nagli procvat pouzdanih računalnih metoda kao i novih analitičkih tehnika, omogućili su rješavanje mnogih problema odnosa strukture i reaktivnosti kao i sinteze kompleksnih prirodnih spojeva, što je ranije bilo nedostupno primjenom klasičnih metoda. Prelog je premostio jaz koji je dijelio tradicionalnu i modernu školu organske kemije, što je dovelo do toga da su gotovo nestale bitne razlike između analitičke, fizikalne i organske kemije.
Istraživanje prirodnih spojeva i njihove uloge u biološkim procesima danas proučava molekularna biologija i Prelogovi su posljednji radovi bili posvećeni upravo bio-organskoj kemiji. I nakon odlaska u mirovinu 1975. god., Prelog je kao "izvanredni student" u svojoj grupi okupio nekoliko vrsnih zagrebačkih kemičara čiji je boravak u Zürichu pokrivao vlastitim sredstvima. Vladimir Prelog ući će u povijest kemije kao najveći organski kemičar 20. stoljeća.
Ključne riječi
organska kemija; 20. stoljeće; korjenite promjene
Hrčak ID:
12647
URI
Datum izdavanja:
14.3.2007.
Posjeta: 2.138 *