Skoči na glavni sadržaj

Izvorni znanstveni članak

https://doi.org/10.15836/ccar.2014.289

Perkutana koronarna intervencija balonom obloženim lijekom: hrvatsko iskustvo

Đeiti Prvulović ; Opća bolnica “Dr. Josip Benčević”, Slavonski Brod, Hrvatska
Vjekoslav Tomulić ; Klinički bolnički centar Rijeka, Rijeka, Hrvatska
Maja Strozzi ; Klinički bolnički centar Zagreb, Zagreb, Hrvatska
Lovel Giunio ; Klinički bolnički centar Split, Split, Hrvatska
Jozica Šikić ; Klinička bolnica Sveti Duh, Zagreb, Hrvatska
Boris Starčević ; Klinička bolnica Dubrava, Zagreb, Hrvatska
Ivo Vuković ; Klinički bolnički centar Split, Split, Hrvatska


Puni tekst: hrvatski pdf 528 Kb

str. 289-298

preuzimanja: 513

citiraj

Puni tekst: engleski pdf 528 Kb

str. 289-298

preuzimanja: 1.173

citiraj


Sažetak

Uvod: Lijekom obloženi baloni (DEB) predstavljaju novu tehnološku platformu u području perkutane koronarne intervencije. Jedina prihvaćena indikacija za njihovu uporabu je liječenje in-stent stenoze, a za sve ostale indikacije nema jasnog konsenzusa.
Cilj: Evaluirati upotrebu DEB-a u rutinskoj kliničkoj praksi u Republici Hrvatskoj.
Metode: Restrospektivni nerandomizirani multicentrični registar svih liječenih bolesnika u sedam hrvatskih centara između veljače 2011. i siječnja 2014. godine. Podatci su sakupljeni uvidom u dostupnu
medicinsku dokumentaciju. Nije bilo kliničkih niti angiografskih isključnih kriterija, niti pisanog zajedničkog protokola za indikacije niti praćenje bolesnika. Praćena su velika nepovoljna događanja (MACE) definirana kao kombinacija srčane smrti, infarkta miokarda na tretiranoj krvnoj žili (MI) ili klinički indicirane reintervencije na tretiranoj krvnoj žili TLR za sve bolesnike tijekom iste hospitalizacije, nakon 6 mjeseci kliničkog praćenja te dostupni angiografski podatci.
Rezultati: Kod 248 bolesnika tretirane su 284 lezije. Najčešća indikacija bila je in-stent restenoza u 31,4% bolesnika, u 21,4% bolesnika DEB je implantiran u žilama manjim od 2,75 mm, a ostale indikacije su bile: lezije veće od 2,8 mm, bifurkacije, ostijalne lezije, kronične totalne okluzije (redom: 11,3%; 11,3%; 7,3%; 1,6% ). U 39 bolesnika (15,6%) nakon prethodne implantacije običnih metalnih stentova (BMS) rađena je postdilatacija DEB-om. MACE su se tijekom hospitalizacije javili u 1,6% bolesnika: 1 smrt (0,4%), 3 akutne tromboze (1,2%), 1 MI (0,4%). Nakon 6 mjeseci praćenja dostupni su podatci za 83 bolesnika
(33%). U 6% bolesnika je rađena TLR, a nije bilo registriranih smrti niti akutnih infarkta miokarda. Angiografska kontrola nakon 6 mjeseci učinjena je u 55 bolesnika (22%). U 69% bolesnika nalaz je opisivan
kao potpuno uredan, nesignifikantna stenoza opisana je u 20% bolesnika, a u 11% bolesnika je opisana stenoza u rasponu od >50% do potpune okluzije.
Zaključak: Naše kliničko iskustvo u svakodnevoj kliničkoj praksi pokazuje da se DEB u Hrvatskoj koristi u najvećem slučaju u prihvaćenim indikacijama in-stent restenoze, ali i u velikom postotku i za indikacije za koje ne postoji jasni konsenzus u literaturi. Akutni angiografski rezultati i rani klinički ishodi su odlični, a uporaba DEB-a je izrazito sigurna.

Ključne riječi

koronarna bolest srca; perkutana koronarna intervencija; lijekom obloženi balon

Hrčak ID:

141141

URI

https://hrcak.srce.hr/141141

Datum izdavanja:

5.9.2014.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 3.067 *