hrcak mascot   Srce   HID

Izvorni znanstveni članak

Biljnogeografski položaj i raščlanjenje našeg Primorja u svjetlu suvremenih fitocenoloških istraživanja

Stjepan Horvatić ; Hrvatska

Puni tekst: hrvatski, pdf (4 MB) str. 27-81 preuzimanja: 404* citiraj
APA 6th Edition
Horvatić, S. (1963). Biljnogeografski položaj i raščlanjenje našeg Primorja u svjetlu suvremenih fitocenoloških istraživanja. Acta Botanica Croatica, 22 (1), 27-81. Preuzeto s https://hrcak.srce.hr/153047
MLA 8th Edition
Horvatić, Stjepan. "Biljnogeografski položaj i raščlanjenje našeg Primorja u svjetlu suvremenih fitocenoloških istraživanja." Acta Botanica Croatica, vol. 22, br. 1, 1963, str. 27-81. https://hrcak.srce.hr/153047. Citirano 02.04.2020.
Chicago 17th Edition
Horvatić, Stjepan. "Biljnogeografski položaj i raščlanjenje našeg Primorja u svjetlu suvremenih fitocenoloških istraživanja." Acta Botanica Croatica 22, br. 1 (1963): 27-81. https://hrcak.srce.hr/153047
Harvard
Horvatić, S. (1963). 'Biljnogeografski položaj i raščlanjenje našeg Primorja u svjetlu suvremenih fitocenoloških istraživanja', Acta Botanica Croatica, 22(1), str. 27-81. Preuzeto s: https://hrcak.srce.hr/153047 (Datum pristupa: 02.04.2020.)
Vancouver
Horvatić S. Biljnogeografski položaj i raščlanjenje našeg Primorja u svjetlu suvremenih fitocenoloških istraživanja. Acta Botanica Croatica [Internet]. 1963 [pristupljeno 02.04.2020.];22(1):27-81. Dostupno na: https://hrcak.srce.hr/153047
IEEE
S. Horvatić, "Biljnogeografski položaj i raščlanjenje našeg Primorja u svjetlu suvremenih fitocenoloških istraživanja", Acta Botanica Croatica, vol.22, br. 1, str. 27-81, 1963. [Online]. Dostupno na: https://hrcak.srce.hr/153047. [Citirano: 02.04.2020.]

Sažetak
U ovoj radnji autor iznosi najnovija shvaćanja u pogledu biljno- geografskog položaja i raščlanjenja istočnojadranskog primorja, zasnovana na suvremenim fitocenološkim istraživanjima. Na temelju rezultata najnovijih fitocenoloških istraživanja smatra se potrebnim i opravdanim da se opseg mediteranskog vegetacijskog okružja (mediteranske vegetacijske regije), koji sli naši suvremeni geobotaničari dosada ograničavali me- đašnom linijom između tzv. eumediteranske zone zimzelene vegetacije i tzv, submediteranske zone listopadne vegetacije, proširi tako da njime budu obuhvaćene obje te zone. U tom smislu prikazano je područje čitavog našeg primorja, u najširem smislu riječi, kao dio zasebne jadranske provincije Mediterana, na priloženoj preglednoj vegetacijskoj karti.
U svrhu obrazloženja takvog shvaćanja opsega Mediterana u području istočnojadranskog primorja iznosi se u radnji najprije veći broj činjenica iz kojih je vidljivo da su eumediteranska (zimzelena) i subme- diteranska (listopadna) zona povezane međusobno uže nego li submedite- ranska s kontinentalnim područjima eurosibirske regije. S time u vezi ističe se, prije svega, dosta uska povezanost samih klimazonalnih (klima- togenih) zajednica eumediteranske i submediteranske zone, a to su asocijacija Oimo-Qiiercetum ilicis s jedne i asocijacija Carpinetum orten- tatis croaticum s druge strane; obje te zajednice imaju veći broj zajedničkih vrsta. Kao daljnje posebno značajne vegetacijske jedinice, koje očigledno povezuju međusobno obje poređivane zone našeg primorja, navode se ove:
1. Asocijacija Paliureium ađriaticum (Horvatić 1963). Ta je asocijacija razvijena u obliku dviju subasocijacija od kojih jedna — to je Paliureium ađriaticum carpinetosum orientalis — predstavlja specifičnu vegetacijsku jedinicu degradiranih površina submediteranske zone, a druga — to je Paliureium ađriaticum osyretosum — specifičnu vegetacijsku jedinicu graničnih područja eumediteranske zone; tu se dakle radi o jednoj jedinstvenoj asocijaciji koja je zajednička obim zonama.
2. Asocijacija Festuco-Koelerietum splendentis (Horvatić 1963). Ta asocijacija obrašćuje u prvom redu goleme degradirane površine na području submediteranske regije; no osim toga ona prehvaća odatle mjestimično, i to naročito u sjevernom dijelu primorja, također u eumedi- teransku zonu, pa na taj način povezuje obje te zone međusobno.
3. Asocijacija Stipo-Salvietum officinalis (Horvatić 1958, 1963). Kao pripadnica sveze Chrysopogoni-Satureion (iz reda Scorzonero-Chry- sopogonetalia) ima ova asocijacija središte rasprostranjenja u submedi- teranskoj zoni našeg primorja ali se odatle proteže i u viši mediteransko- -montani vegetacijski pojas. Osim toga, ona je u jednoj posebnoj varijanti (to je varijanta trave Bradi yporii um ramostim) rasprostranjena mjestimično i po vrlo velikim površinama eumediteranskih kamenjara. Ova asocijacija povezuje, dakle, međusobno sva područja našeg primorskog krša.
4. Sveza Scorzonerion villosae (H o r v a t i ć 1949, 1958, 1963). Ova sveza povezuje također sve dijelove našeg primorja međusobno, budući da su neke njezine asocijacije, npr. asocijacija Danthonio-Scorzoneretum villosae, zajedničke submediteranskoj zoni i mediteransko-montanom pojasu primorja, a neke druge, kao npr. asocijacija Ononidi-Brometum condensati, submediteranskom i eumediteranskom području.
5. Vegetacijski razred Brachypodio-Chrysopogonetea (Horvatić 1957, 1958, 1958a, 1963). U okviru toga razreda razlikuju se zasada dva reda: Scorzonero-Chrysopogonetalia i Cymbopogo-Brachypodietalia. U prvi se ubrajaju zajednice suhih travnjaka i kamenjarskih pašnjaka iz područja submediteranske i mediteransko-montane vegetacije primorja, a u drugi analogne zajednice iz područja eumediteranske vegetacije. Razred Brachypodio-Chrysopogonetea povezuje, dakle, sve dijelove istočno- jadranskog primorja međusobno.
6. Od ostalih vegetacijskih jedinica koje su zajedničke različitim zonama i pojasima istočnojadranskog primorja spominju se još sveza Diplotaxidion iz reda Chenopodietalia i sveza Centaureo-Campanulion iz reda Asplenietalia glandulosi.
U drugom glavnom poglavlju radnje objašnjeno je i obrazloženo raš- članjenje istočnojadranskog primorja kao dijela posebne jadranske provincije Mediterana u uža biljnogeografska područja, kako su ona prikazana na priloženoj preglednoj vegetacijskoj karti. Čitavo je primorje podijeljeno najprije u tri glavna vegetacijska područja a to su:
A. Istočnojadranska eumediteranska zona zimzelene (ili vazdazelene) vegetacije česvine ili crnike (Sveze Quercion ilicis).
B. Istočnoj adranska submediteranska zona listopadne vegetacije bijelog graba (zajednice Carpinetum orientalis croaticum).
C. Istočnojadranski mediteransko-montani pojas listopadne vegetacije crnog graba (zajednice Seslerio-Ostryetum carpinifoliae).
Za svaku od tih zona iznesene su, povezano s najosnovnijim klimat- sko-ekološkim uvjetima razvitka vegetacije, najhitnije značajke u pogledu sastava njihovog biljnog pokrova.
U pogledu zimzelenog područja vegetacijske zone pod A, koje se — kako je to autor pokušao ilustrirati klimadijagramima prikazanima na tabli I i II (izrađenima po metodama i principima H. Walter a) — u okviru našeg primorja odlikuje razmjerno najtoplijom klimom i jasno izraženim periodom ljetne suše i žege, iznesene su najprije osnovne karakteristike njegove klimazonalne vegetacije (vegetacijskog klimaksa). Ta vegetacija pripada u opsegu čitave zone jednoj jedinstvenoj asocijaciji, Orno-Quercetum ilicis, koja je u pogledu florističkog sastava i fitoceno- loškog raščlanjenja potanko prikazana na tabeli I. Ona je raščlanjena u veći broj faciesa koji imaju dijelom značaj šuma, dijelom značaj makija, a pripadaju dvjema glavnim subasocijacijama: Orno-Quercetum ilicis typicum i Orno-Quercetum ilicis myrtetosum. Na temelju tabele provedena je i usporedba te asocijacije s analognom zajednicom s područja zapadnog mediterana, tj. sa zajednicom Quercetum galloprovinciale, pa su pri tom istaknuti neki od najvažnijih momenata iz kojih su vidljive značajne razlike između te dvije grupacije.
Poslije toga prikazana je i obrazložena razdioba istočnojadranske eumediteranske zone na uža fitogeografska područja (vidi preglednu vegetacijsku kartu). Regionalno-klimatske razlike među tim područjima, koje su više ili manje vidno izražene i u sastavu vegetacije, ilustrirane su donekle klimadijagramima na tabli I i II. Čitava zona istočnojadranske eumediteranske vegetacije podijeljena je najprije (usporedi u tom pogledu također Horvatić 1957) u tri zasebna zimzelena područja: sjeverno, srednje i južno.
Sjeverno zimzeleno područje karakterizirano je u regionalno-klimat- skom pogledu razmjerno znatnom humidnošću (usp. klimadijagrarne br. 5 i 6 na tabli II), a u vegetacijskom pogledu češćom obilnom nazočnošću listopadnih drveta i grmova u asocijaciji Orno-Quercetum ilicis, nedostatkom autohtonih šuma alepskog bora (Pinus halepensis), dominantnom ulogom zajednice Cisto-Ericetum arboreae typicum u vegetaciji područnih gariga i posebno značajnim sastavom vegetacije suhih travnjaka i ka- menjarskih pašnjaka na ekstremno degradiranim površinama.
U toj su vegetaciji zastupane jednako submediteranske sveze Chry- sopogoni-Satureion i Scorzonerion villosae, kao i eumediteranske sveze Cymbopogo-Brachypodion (npr. asocijacijom Agrostetum maritimae are- nosum) i Vulpio-Lotion (asocijacijama Chrysopogoni-Airetum capillaris i Haynaldio-Phleetum).
Najprostranije je srednje zimzeleno područje koje je još i dalje podijeljeno u tri rajona: centralni, sjeverni prelazni i južni prelazni rajon. Centralni rajon odlikuje se razmjerno najslabije humidnom (subhumidnom) klimom, i on je u pogledu vegetacije degradiranih površina karakteriziran važnom ulogom zajednice Erico-Rosmarinetum cistetosum mons- peliensis normale, kao specifičnom grupacijom grmovitih gariga toga područja. te obilnim rasprostranjenjem kamenjarske asocijacije Brachypodio- Trifolietum stellati. Sjeverni prelazni rajon stoji u klimatskom i vegetacijskom pogledu na prijelazu prema sjevernom zimzelenom području, a karakteriziran je, što se tiče vegetacije grmovitih gariga, zajednicom Cisto-Ericetum arborae cistetosum monspeliensis. Južni prelazni rajon povezuje centralni rajon s južnim zimzelenim područjem, a karakteriziran je napose dvjema zajednicama iz okvira biljnog pokrova degradiranih površina. To su: zajednica Cisto-Ericetum arborae cistetosum monspeliensis, kojoj pripada većina područnih grmovitih gariga (dok se, naprotiv, asocijacija gariga ružmarina susreće ovdje, jednako kao i u sjevernom prelaznom rajonu, vrlo rijetko i lokalizirano, i to isključivo u posebnom osiromašenom sastavu — Erico-Rosmarinetum cistetosum monspeliensis pauperatum), i kamenjarska zajednica Gastridio-Brachy- podietum ramosi iz sveze Vulpio-Lotion, koja ovdje, na najvećem dijelu kamenjarskih površina, zamjenjuje (u području dosta rijetke) asocijacije Brachypodio-Trifolietum stellati i Brachypodio-Cymbopogonetum hiru iz sveze Cymbopogo-Brachypodion.
Južno zimzeleno područje odlikuje se u klimatskom pogledu vrlo znatnom humidnošću (usp. klimadijagrarne 7 i 8 na tabli II). U zimzelenim šumama i makijama toga područja (asocijacija Orno-Quercetum ilicis) nazočni su razmjerno obilno listopadni drvenasti elementi, a osim toga su tu (kao i u centralnom i južnom rajonu srednjeg zimzelenog područja) bujno razvijene autohtone šume alepskog bora. Vegetacija grmo- vitih gariga pripada pretežnim dijelom specifičnoj asocijaciji Erico-Caly- cotometum infestae, a vegetacija suhih travnjaka i kamenjarskih pašnjaka uglavnom svezi Vulpio-Lotion, i to najvećim dijelom asocijaciji Gastridio-Brachypodietum ramosi.
Listopadno područje submediteranske vegetacijske zone karakterizirano je u pogledu regionalne klime prosječno nižim srednjim temperaturama u zimskim mjesecima i znatno većom količinom prosječnih godišnjih oborina (usp. klimadij agrarne na tabli III i IV).
Biljnogeografske granice te zone vidljive su iz priložene pregledne vegetacijske karte. Sto se tiče vegetacije toga područja, prikazane su ponajprije osnovne fitocenološke značajke njegove klimazonalne zajednice Carpinetum orientalis croatictim, i to na sintetskoj tabeli II. U opsegu te zajednice razlučene su tri subasocijacije: Carpinetum orientalis ty- picum (s jednom sjevernom i jednom južnom varijantom), C. o. laure- tosum (na području istočne Istre) i C. o. carpinetosum betuli (mjestimično na dubokim i razmjerno vlažnim tlima).
Potiskivanjem šuma i šikara zajednice Carpinetum orientalis croati- cum stvoreni su uvjeti za razvitak značajnih vegetacijskih jedinica različitih degradiranih površina. Među takve vegetacijske jedinice spada u prvom redu zajednica Paliuretum adriaticum carpinetosum orientalis koja je u području submediteranske zone rasprostranjena u većem broju različitih faciesa. U istu skupinu vegetacijskih jedinica spadaju i zajednice submcditeranskih kamenjarskih pašnjaka i suhih travnjaka. Te zajednice pripadaju najvećim dijelom svezama Chrysopogoni-Satureion i Scorzonerion villosae iz reda Scorzonero-Chrysopogonetalia. I jedna i druga sveza zastupane su u području s većim brojem asocijacija.
Vrlo značajnu ulogu u biljnom pokrovu submediteranske zone imaju također zajednice područnih vlažnijih površina na krškim poljima ili na poplavnim područjima krških rijeka i jezera. To su u prvom redu zajednice livada košanica koje u okviru reda Tri/oIio-Hordeetaiia pripadaju većim dijelom svezi Molinio-Hordeion secalini a manjim dijelom svezi Trifolion resupinati. U drugom se pak redu radi o poplavnim šumama i šikarama sveze Populion albae koju ovdje (osobito u području donjeg toka rijeke Neretve) zastupa naročita asocijacija Vitici-Tamaricetum africanae.
Istočnojadranski mediteransko-montani pojas vegetacije crnog graba (Ostrya carpini/oiia) predstavlja u opsegu čitave jadranske provincije jedan jedinstveni, eumeđiteranskoj i submediteranskoj zoni zajednički, viši vegetacijski pojas koji se nadovezuje izravno na pojas česvine (Quer- cus ilex) i pojas bijelog graba (Carpinus orientalis). Čitav je taj pojas karakteriziran jedinstvenom klimazonalnom zajednicom, a to je asocijacija Seslerio-Ostryetum carpinifoliae. Nakon potiskivanja sastojina te asocijacije razvijaju se u prvoj etapi procesa degradacije različite listopadne šikare na području srednjeg i sjevernog primorja, a sastojine zajednice Genisto-Ericetum verticillatae na području južnog primorja. Ekstremno degradirane površine kamenjarskih pašnjaka i suhih travnjaka obrasle su i ovdje zajednicama reda Scorzonero-Chrysopogonetalia koje pripadaju svezama Satureion subspicatae, Chrysopogoni-Satureion i Scorzonerion villosae. U srednjem i južnom dijelu primorja razvijene su na različitim takvim više ili manje degradiranim površinama često sastojine šuma endemičnog dalmatinskog crnog bora (Pinus dalmática).

Ključne riječi
fitocenološka istraživanja; istočnojadransko primorje

Hrčak ID: 153047

URI
https://hrcak.srce.hr/153047

[njemački]

Posjeta: 781 *